Razgovor sa određenim Rimokatolikom u svezi njihovih svetaca
4603. Razgovarao sam sa određenim duhom, koji je pripadao Rimokatoličkoj religiji, u svezi njihovih svetaca. Bilo mu je rečeno kako oni obožavaju svece na isti način kako pogani obožavaju njihove idole/kipove (!!!). On reče kako ih oni samo (po)štuju, te da (se) na njihovim primjerima uče (ili ‘da im je njihov primjer instruktivan’ ili pak ‘da im oni služe za primjer’). Ali na to mu je bilo rečeno da oni u stvari kleče pred njima, da im se mole za pomoć, i da im ukazuju te časti pred njihovim svećenicima, koji ih od toga niti odvraćaju niti ih u svezi toga opominju/upozoravaju (!!!); isto tako da se (takve/te) njihove molitve mogu pronaći u njihovim svetim knjigama, tako (ili ‘i stoga’) da se oni mole svecima za pomoć (!!!). On je pretpostavljao da sveci posreduju kod Boga (ili ‘da se sveci kod Boga zauzimaju za ljude’), te da se to dopušta zbog prostog/neukog naroda; ali bilo mu je rečeno kako su njihove svete molitve (samo) tako instituirane/ustanovljene, i da sveci djeluju na takav način, što će reći, pomažu im, te da je to pretencija od strane svećenika sa ciljem zarade novaca i postizavanja ugleda: izlaganje njihovih čuda, usmene hvale, te ukazivanje, u crkvi, da oni djeluju na takav način. Na te stvari on nije imao što za reći. Bilo mu je rečeno da su (oni koji se klanjaju drugim ljudima) gori od pogana (!!!): jer pogani ne znaju da je idolopoklonstvo grijeh (!!!), ali oni znaju: stoga će oni biti prije prokleti/osuđeni od njih (!!!). On je rekao da sveci posreduju (kod Boga); ali na to mu je bilo rečeno da su mnogi ‘sveci’ u paklu, i da su bili, više od drugih, ovisni o (crnoj) magiji: nakon čega su neki od njih (koji su u paklu) bili imenovani, na primjer, Antonije, Frensis Xavier, i David – i da nisu znali što je raj: plus ostale stvari – od kojih se nekih i ne sijećam – kao recimo, da je vrlo dobro znano kako je svakome dopušteno prići Gospodinu u molitvama, i da On čuje svakoga, i da je On jedini Kojeg moramo obožavati, itd.’