DA DUŠE NAKON SMRTI VIDE NJIHOVE RODITELJE, DJECU, PRIJATELJE, I KAO REZULTAT TOGA UŽIVAJU NAJDUBLJU RADOST
290. Nakon smrti se duše međusobno ugledaju, započinju razgovore/razgovarati, i zaista pretpostavljaju da je sve isto baš kao da su zajedno na Zemlji; ali tako je na početku; prije nego su propisno inicirani u duhovne stvari. Ja ovo mogu posvjedočiti, i istovremeno mogu posvjedočiti da oni uživaju najdublju radost, ako je za vrijeme života u tijelu među njima bila uzajamna ljubav. [3 Prosinac 1747]
DA U DRUGOM SVIJETU MUŽ I ŽENA ZAISTA MEĐUSOBNO RAZGOVARAJU, ALI IPAK NE MOGU OSTATI ZAJEDNO: KAO ŠTO JE TAKOĐER SLUČAJ SA BRAĆOM, SESTRAMA I PRIJATELJIMA
294. Bilo je rečeno ranije (br. 290) da očevi, majke, braća i prijatelji mogu međusobno razgovarati u drugom životu; ali oni su ipak dobrovoljno razdvojeni, jer zemaljske veze/prijateljstva ih spriječavaju da pridaju pažnju nebeskim stvarima; pored toga, stvari o kojima su tada mislili bivaju prizvane, što ne može a da ih ne privuče ka svjetovnih stvarima, i na različite načine prouzroči probleme/muke/neprilike. [4 Prosinac 1747]
E.Swedenborg ‘Duhovna Iskustva’