20. SVA SVETOST RIJEČI JE U NJEZINOM LITERALNOM SMISLU, I NEMA SVETOSTI U NJEZINOM DUHOVNOM SMISLU BEZ LITERALNOG SMISLA*
Duhovni smisao bez prirodnog smisla bi bio kao kuća bez temelja, prema tome kao kuća u zraku. Bio bi kao ljudsko tijelo bez svoje kože, koje bi se u potpunosti raspalo. Kao što svi unutarnji dijelovi tijela imaju vezu sa peritoneumom (peritoneum = ovojnica trbušne šupljine), pleurom (pleura = plućna opna) i kožom; tako je i duhovni smisao povezan sa prirodnim smislom (= smislom slova). Duhovni smisao bez prirodnog smisla bi bio kao sadržaj bez spremnika (= bez onog što sadržava), stoga kao vino bez vrča u kojem je sadržano. Slučaj je isti sa duhovnim stvarima koje su odvojene od prirodnih stvari, ili sa anđelima nebeskim i njihovom mudrošću bez ljudske rase i crkve među njima, i inteligencije koju dobija iz njezinog literalnog smisla. Literalni smisao Riječi u umovima ljudi formira tu vezu i to povezivanje/sjedinjenje. To je, također, bio razlog zašto je Gospodin došao na svijet, jer Židovi su u potpunosti falsificirali literalni smisao Riječi, tako da krajnja posuda više nije postojala u umovima ljudi. Gospodin je prema tome došao na svijet i stavio na sebe Ljudsko, tako da bi mogao postati (ili ‘sa ciljem da postane’) također i Riječ u literalnom smislu, ili Božanska istina u krajnjim elementima (= na krajnjem nivou). To je razlog zašto se kaže za Riječ da je postala tijelom (Ivan 1:14).
[2] Isto je i sa snagom/silom Božanske istine. Sva sila u duhovnom svijetu pripada Božanskoj istini koja izvire iz Gospodina. Kakva je tamo sila/snaga Božanske istine može biti ilustirano mnogim primjerima iz osobnog iskustva (navesti određeni broj primjera koji se odnose na to iskustvo). Štoviše, sva snaga/sila Božanske istine u potpunosti počiva u prirodnom/literalnom smislu Riječi; duhovni smisao bez prirodnog smisla u sebi nema snage/sile, već jedino u literalnom smislu u kojem počiva (ili ‘u kojem je sadržan’) duhovni smisao. Prema tome, kada duhovi iznesu/predstave bilo što iz literalnog smisla, ostvaruje se jasna/očigledna komunikacija/veza sa nebom; ali ne i ako iznesu nešto iz duhovnog smisla bez (ili ‘odvojeno od’) prirodnog smisla.
[3] Posljedično tome su svi odgovori sa neba bili dani a i dalje se daju uz pomoć stvari u literalnom smislu. To je razlog zašto je literalni smisao bio reprezentiran sa Urimom i Tumimom na Aronovom naprsniku (ephod); naprsnik je bio njegov spoljnji (= naj-izvanjskiji) dio odjeće. To je razlog zašto su u Knjizi Otkrovenja temelji Novog Jeruzalema opisani kako su sastavljeni od dvanaest dragocjenih kamenova, a njegove kapije od bisera; što također predstavlja/simbolizira literalni smisao Riječi . Tako je i Kerub ispod Pomirilišta (Mercy-seat) imao isto značenje, što je razlog zašto su Mojsije i Aron dobijali odgovore na taj način (ili ‘među Kerubima’).
[4] U svezi reda po kojem su uređeni unutarnji stupnjevi Božanske istine, koja je izvor mudrosti u anđela, naime to je konkuretno (concurrent = istodoban, istovremen, podudaran, popratni, zajednički) uređenje… literalni smisao je prema tome posuda koja ih sadržava.
[5] Prema tome, sve stvari od crkvenog učenja (= doktrine) se moraju podržavati/potvrditi iz (ili ‘uz pomoć’) literalnog smisla. Doktrina koja je uz pomoć literalnog smisla potvrđena kao stvarna istina, ima silu/snagu. Pričina Božanske istine također ima silu, iako u manjoj mjeri, tj. u onoj mjeri u kojoj se može složiti sa stvarnom istinom. Ali falsificirani literalni smisao Riječi nema silu/snagu; on zatvara umjesto da otvara nebesa (= put ka nebesima).
* Poglavlja 20-26 De Verba su bila napisana naknadno, najvjerojatnije kao zabilješke.
E. Swedenborg ‘De verbo – 20’
