2.  (II) RIJEČ JE IZNUTRA ŽIVA (ILI ‘PUNA ŽIVOTA’)

Kada osoba/čovjek čita Riječ i smatra ju svetom (ili ‘kada Riječ čita osoba koja ju smatra svetom’), onda njezin prirodni smisao (= literalni smisao ili smisao slova) u/na drugom nebu postaje duhovan, a u/na trećem Božanski (celestial). Na ovaj način se prirodna kvaliteta postepeno otklanja (= odbacuje/skida). To se događa zbog toga što postoji korespondencija između prirodnog, duhovnog i Božanskog (razlog tome je slijedeći, prirodno, duhovno i Božansko međusobno korespondiraju), a Riječ je napisana uz pomoć ničeg do korespondencija (ili ‘jedino/samo uz pomoć korespondencija’). Prirodni smisao Riječi je onakav kakvog ga vidimo u literalnom smislu, a svaki dijelić (od) tog literalnog smisla postaje (najprije) duhovan a zatim Božanski u/na nebesima. Kada postane duhovan, onda je u/na tom nebu živ od svjetla istine u njemu, a kada postane Božanski onda živi od plamena dobra u njemu. Razlog tome je što duhovne ideje anđela (ili ‘među anđelima’) drugog neba proizlaze iz/od svjetla na tom nebu, koje je u suštini Božanska istina; ali Božanske ideje anđela (ili ‘među anđelima’) trećeg neba proizlaze iz/od plamena dobra, koje je u svojoj suštini Božansko dobro. Jer u/na drugom nebu je svjetlo blistavo bijelo, što anđelima koji su tamo omogućava razmišljanje (ili ‘iz/od kojeg anđeli koji su u/na tom nebu razmišljaju’); a u/na trećem nebu je svjetlo plamenu nalik (= plameno svjetlo), što anđelima koji su tamo omogućava razmišljanje (ili ‘iz/od kojeg anđeli koji su u/na tom nebu razmišljaju’). Anđeoske misli su u potpunosti drugačije (ili ‘se sasvim razlikuju’) od misli koje imaju ljudi na zemlji. Njihovo razmišljanje se zbiva uz pomoć svjetla, koje je ili blistavo bijelo ili plamenu nalik (ili ‘oni/anđeli razmišljaju ili uz pomoć blistavo bijelog ili plamenog svjetla’); ono (= anđeosko razmišljanje/anđeoske misli) je izvan dosega prirodnog opisa (= je takve prirode da nikad ne može biti opisano prirodnim jezikom/riječima). Ove činjenice jasno ukazuju (ili ‘iz ovog se jasno vidi’) kako je Riječ iznutra živa, i prema tome da nije mrtva već živa u čovjeku koji, dok čita Riječ, o njoj ima svete misli. Štoviše, u Riječi je sve oživljeno od strane Gospodina (ili ‘Gospodin oživljava sve u Riječi’), jer sa Gospodinom ona (= Riječ) postaje život, kako Gospodin također kaže u Ivanu:

‘Riječi koje vam govorim su duh i život.’   Ivan 6:63

Život koji uz pomoć Riječi utječe (flows in) iz Gospodina je u razumijevanju svjetlo istine, a u volji ljubav prema dobru. Ta ljubav i to svjetlo sjedinjeni zajedno čine nebeski život, život koji se u čovjeku naziva vječni život. Gospodin također naučava:

‘Riječ je bila Bog. U Njemu je bio život i Njegov život je bilo svjetlo ljudima.’  Ivan 1:4

E. Swedenborg ‘De verbo – 2’