I Riječ je postala tijelom
[1] Ne može biti nikakvog sjedinjenja sa nebom ukoliko negdje na Zemlji ne postoji Crkva koja ima Riječ i gdje je putem nje Gospod poznat, budući je Gospod Bog neba i Zemlje, i mimo Gospoda nema spasenja. Dovoljno je da Crkva koja posjeduje Riječ postoji negdje na Zemlji, čak ako se sastoji od relativno nekolicine ljudi. Posredstvom nje Gospod je i dalje prisutan kroz cijeli svijet, i putem nje je nebo sjedinjeno sa ljudskom rasom. Jer sjedinjenje se odvija posredstvom Riječi, dok bez Riječi negdje na svijetu, ne bi bilo nikakvog sjedinjenja sa nikime.
[4] Pošto bez Riječi nema spoznavanja Gospodina (ili ‘koncepta o Gospodinu’; hoće reći da bez Božanske objave čovjek ne može doznati ništa o Božanstvu), i prema tome spasenja, kada je Riječ koju je posjedovao Židovski narod (ili ‘Riječ među Židovskom rasom’) bila u potpunosti krivotvorena i falsificirana, tako da se smatrala bezvrijednom (so making it as naught = i na taj način praktično poništena/ukinuta), Gospodinu se svidjelo (pleased) doći na svijet, i to ne samo da bi ispunio Riječ, već da bi ju i obnovio i da bi joj vratio originalnu vrijednost (= mjesto koje joj pripada), dajući na taj način ponovno svjetlo stanovnicima ove Zemlje, prema (= u skladu sa) Gospodinovim riječima u Ivanu:
‘U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše kod Boga (ili ‘sa Bogom’) – i Riječ bijaše Bog. U Njemu bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo; i svjetlo u tami svijetli. To je bilo istinsko svjetlo, koje rasvjetljuje svakog čovjeka koji dođe na svijet.’ Ivan 1:4, 5, 9
U istoj knjizi:
‘Ja sam svjetlo svijeta. Tko Mene slijedi, sigurno neće u tami hoditi, nego će imati svjetlo života.’ Ivan 8:12
I u Mateju:
‘Narod što je boravio u tmini vidje svjetlo veliko; onima koji sjede u tamnom predjelu smrti, za njih je svjetlo izašlo (ili ‘zasjalo’).’ Matej 4:16
[5] Bilo je predskazano da će se na kraju ove/sadašnje crkve (misli se na cijelo Kršćanstvo, tj. na Rimokatoličku, Ortodoksnu i na sve Reformirane crkve) ponovno podignuti tama kao rezultat njezinog (i dalje se govori o Kršćanskim crkvama) neuspjeha da prepozna i prizna Gospodina (Isusa Krista) kao Boga neba i zemlje (= kao utjelovljenog Jehovu Oca), i kao rezultat njezinog odvajanja vjere od ljubavi prema bližnjem, što je pro-uzročilo da se istinsko razumijevanje Riječi izgubi (= nestane/uništi). Zbog toga (= takvog katastrofalnog stanja u Kršćanstvu) se Gospodinu svidjelo da u ovom vremenu (= sada = 1747 godine) otkrije duhovni smisao Riječi, i da obznani/otkrije da se Riječ u tom smislu bavi Gospodinom i crkvom, u stvari samo sa njima (ili ‘da Riječ u svom duhovnom smislu govori samo o Gospodinu i crkvi, zaista jedino o Gospodinu i crkvi’); i da otkrije mnoge druge stvari koje bi mogle obnoviti svjetlo koje je skoro u potpunosti bilo utrnuto (ili ‘uz pomoć kojih bi se svjetlo, koje je bilo skoro sasvim utrnulo, moglo obnoviti’). Baš na to gašenje svjetla istine na kraju ove crkve (i dalje govori o cijelom Kršćanstvu koje je pred pojavu Novog Jeruzalema bilo u potpunom mraku) je ono na što se odnose (ili ‘da će svjetlo istine na kraju ove crkve biti izgašeno/utrnuto ukazuju ove’) Gospodinove riječi u Mateju:
‘Odmah poslije nevolje tih dana sunce će pomrčati i mjesec neće sjati (ili ‘neće davati svjetlo’), s neba će zvijezde padati i nebeska zviježđa će se uzdrmati; tada će ugledati Sina Čovječjeg kako dolazi na oblacima nebeskim sa velikom slavom i moći.’ Matej 24:29, 30
‘Sunce’ ovdje predstavlja Gospodina s obzirom/u odnosu na Božansku Ljubav, ‘mjesec’ Gospodina s obzirom/u odnosu na vjeru, ‘zvijezde’ Gospodina kao/u odnosu na znanje o dobru i istini, ‘oblaci’ literalni smisao Riječi, a ‘slava’ njegov duhovni smisao, i ‘Sin Čovječji’ Gospodina s obzirom/u odnosu na Riječ.
E.Swedenborg ‘De Verbo – 17:4, 5’