Učenja i Propovijedi

“Vama, o ljudi, propovijedam i upravljam svoj glas sinovima ljudskim. Shvatite mudrost, vi neiskusni, a vi nerazumni, urazumite srce. Slušajte, jer ću zboriti o važnim stvarima, i Moje će usne otkriti što je pravo. Jer Moje nepce zbori istinu, i zloća je Mojim usnama mrska. Sve su riječi Mojih usta pravične, u njima nema ništa ni krivo ni prijetvorno. Sve su one jasne razboritomu i pravedne onomu koji je stekao spoznaju. Primajte radije moju pouku no srebro, i znanje požudnije od zlata. Jer mudrost je vrednija od biserja, i nikakve se dragocjenosti ne mogu porediti s njom.” Mudre izreke 8:4-11

Učenja i Propovijedi

“Vama, o ljudi, propovijedam i upravljam svoj glas sinovima ljudskim. Shvatite mudrost, vi neiskusni, a vi nerazumni, urazumite srce. Slušajte, jer ću zboriti o važnim stvarima, i Moje će usne otkriti što je pravo. Jer Moje nepce zbori istinu, i zloća je Mojim usnama mrska. Sve su riječi Mojih usta pravične, u njima nema ništa ni krivo ni prijetvorno. Sve su one jasne razboritomu i pravedne onomu koji je stekao spoznaju. Primajte radije moju pouku no srebro, i znanje požudnije od zlata. Jer mudrost je vrednija od biserja, i nikakve se dragocjenosti ne mogu porediti s njom.” Mudre izreke 8:4-11

13 (U kojoj mjeri je indirektno/posredno otkrovenje kroz Riječ/putem Riječi superiornije direktnom otkrovenju ostvarenom kroz/putem duhova)

Print Friendly, PDF & Email

13. U KOJOJ MJERI JE INDIREKTNO/POSREDNO OTKROVENJE KROZ RIJEČ/PUTEM RIJEČI (= SVETOG PISMA) SUPERIORNIJE DIREKTNOM OTKROVENJU OSTVARENOM KROZ/PUTEM DUHOVA

Ljudi vjeruju kako bi mogli biti prosvjetljeniji i mudriji ako bi imali direktno otkrovenje kroz razgovare sa duhovima i anđelima, ali istinito je baš suprotno (ili ‘ali slučaj je obrnut’). Prosvjetljenje putem Riječi slijedi unutrašnji put (ili ‘prosvjetljenje kroz Riječ dolazi unutarnjim putem’), dok prosvjetljenje putem direktnog otkrovenja slijedi izvanjski put (ili ‘dolazi izvanjskim putem’). Unutarnji put je kroz volju u intelekt, a izvanjski put je kroz slušanje u intelekt. Čovjek je od strane Gospodina prosvjetljen putem/posredstvom Riječi u onolikoj mjeri u kojoj je njegova volja vođena sa dobrom (= u onoj mjeri u kojoj njegova volja sadrži dobre namjere). Ali putem slušanja (= tako što mu netko drugi to kaže) on može biti naučavan i tako reći (= naizgled) prosvjetljen, čak i ako je njegova volja vođena sa zlom (= ako u njegovoj volji postoje zle namjere), ali ipak ono što ulazi u intelekt osobe koja je vođena sa zlom (= kojoj su namjere zle) (to) nije unutar čovjeka, već izvan njega, pošto se nalazi samo u njegovoj memoriji i nije izraženo u načinu na koji živi (ili ‘pošto je to samo dio njegove memorije, ali ne i života’). A ono što je izvan čovjeka i što nije izraženo u načinu na koji živi (ili ‘i nije dio njegova života’), malo po malo nestaje, ako ne ranije onda sasvim sigurno nakon smrti. Jer volja koja je vođena sa zlom (ili ‘kojoj su zle namjere’) odbacuje instrukciju ili ju prigušuje, ili pak falsificira i onečisti (profane). Činjenica je da volja kontrolira način čovjekova života (ili ‘sačinjava čovjekov život’), i neprestano djeluje na intelekt, i gleda na ono što ulazi u intelekt (= što je sadržano u memoriji) kao na nešto strano/daleko. Na drugu stranu, intelekt ne djeluje na volju, već jedino ukazuje kako bi volja trebala djelovati. Ako bi prema tome netko (do)znao sa neba sve što su anđeli ikad znali, ili ako bi znao sve što je u Riječi, i sve što se naučava u doktrinama crkava, i što su crkveni oci zapisali i na saborima objavili, ako bi sve ovo znao a njegova volja je (ipak/i dalje) vođena sa zlom, njega bi i dalje nakon smrti smatrali kao da ne zna ništa, pošto on ne bi želio ono što zna. Pošto zlo mrzi istinu, sâm čovjek onda odbacuje te stvari, i na njihovo mjesto prihvaća neistine koje su sukladne/u harmoniji (= koje se slažu) sa zlom u njegovoj volji.

[2] Štoviše, ni jednom duhu ili anđelu nije dozvoljeno naučavati ikoga na ovoj Zemlji o Božanskim istinama; već je Gospodin onaj koji svakog ponaosob naučava uz pomoć Riječi. Koliko je podučen ovisi o tome koliko on u svoju volju prima dobra od Gospodina, što ovisi o tome u kojoj mjeri on odbacuje/izbjegava zla kao grijehe. Također, svaka osoba je u društvu sa duhovima s obzirom na svoje osjećaje i misli koje ti osjećaji inspiriraju. U tom društvu je on kao jedno sa njima, tako da duhovi koji razgovaraju sa ljudima to čine na osnovu njihovih osjećaja te su tako reći vođeni (ili ‘i u skladu’) sa njima. Čovjek ne može razgovarati sa drugim duhovima, osim ako (ili ‘sve dok’) zajednice kojima pripada prije toga nisu uklonjene. To se događa samo (ili ‘to se ne događa osim’) reformacijom njegove volje. Pošto je svatko u društvu duhova koji imaju istu religiju kao i on, prema tome ako duhovi razgovaraju sa njime, oni potvrđuju sve religijske principe koje je on prihvatio. Tako duhovi entuzijasta/fanatika potvrđuju sve detalje vjerovanja entuzijasta/fanatika koje je čovjek usvojio; duhovi Kvakera sve detalje vjerovanja Kvakera, Moravski duhovi sve detalje Moravskog vjerovanja, i tako dalje. To vodi do potvrđivanja neistine koje ne može biti iskorijenjeno. Ove činjenice jasno ukazuju da je indirektno otkrovenje putem Riječi superiornije direktnom otkrovenju uz pomoć duhova. Što se mene tiče, meni nije bilo dozvoljeno naučiti ništa sa usana duha ili anđela (ili ‘svjedočanstva bilo kojeg duha’), već jedino sa Gospodinovih usana (ili ‘već jedino iz Gospodinova svjedočanstva’).

E. Swedenborg ‘De verbo – 13’

Spread the Truth