12. PROSVJETLJENJE UZ POMOĆ (ILI ‘PUTEM’) RIJEČI
Svaki čovjek koji (u sebi) ima duhovni osjećaj za istinu, što će reći, koji voli sâmu istinu zato što je istinita, je za vrijeme čitanja Riječi prosvjetljen od strane Gospodina. To se ne događa čovjeku koji ju čita kao rezultat ničeg do prirodnog osjećaja za istinu, koji je poznat kao (ili ‘koji se zove’) želja za znanjem. Ovaj potonji ne vidi ništa osim onog što se slaže sa njegovom ljubavi, ili sa principima koje je ili sam začeo, ili ih je usvojio/stekao slušajući druge ili pak čitajući njihove spise/knjige. Stoga će u nekoliko riječi biti rečeno kakav tip čovjeka prima/postiže prosvjetljenje uz pomoć Riječi, i zašto. Čovjek je prosvjetljen (uz pomoć ili iz Riječi) ako odbacuje/izbjegava grijehe zbog toga što su grijesi, i zbog toga što su to nastojanja usmjerena protiv Gospodina i Njegovih Božanskih zakona. U slučaju takvog čovjeka, i u ni jednom drugom slučaju, je otvoren duhovni um (ili ‘u takvom i u ni jednom drugom čovjeku se otvara duhovni um’); a što je više otvoren, to više nebeskog svjetla ulazi (ili ‘i u mjeri u kojoj je otvoren, u toj istoj mjeri ulazi duhovno svjetlo’); a svo prosvjetljenje iz Riječi je posljedica (ili ‘dolazi/izvire iz’) nebeskog svjetla. Razlog tome je da onda čovjek ima volju za dobrom. Kada je ta volja usmjerena ka toj korisnoj svrsi (= čitanju Riječi Božje), ona najprije postaje u intelektu/razumu (ili ‘najprije u intelektu/razumu stvara’) osjećaj za istinu, onda percepcija istine, zatim uz pomoć svjetla razuma razmišljanje o istini, i tako odluka i zaključak (ili ‘i posljedično tome odlučnost i zaključak’). I čim ovo uđe iz intelekta u memoriju, isto tako ulazi i u njegov način života i tako ostaje. To je put/postupak kojim napreduje svo prosvjetljenje u (= putem) Riječi. To je također i put čovjekove reformacije i regeneracije. Ali prije toga u memoriji mora biti prisutno znanje i o duhovnim i o prirodnim stvarima. Jer to su spremišta na koja Gospodin djeluje uz pomoć nebeskog svjetla. Što su (ta spremišta) punija i što su više lišena potvrđenih neistina, to je jasnija percepcija i sigurniji zaključak. Jer Božanska akcija ne može dosegnuti osobu koja je prazno-glava i nerazumna. Uzmite za primjer nekog tko ne zna da je Gospodin čista ljubav i čista milost, pošto je (On) sâmo dobro i sâma istina; i da su sâma ljubav i sâmo dobro u suštini takvi da (= po svojoj prirodi) nisu u stanju nikome nauditi (= učiniti neko zlo), ili postati bijesni i tražiti osvetu; i koji ne zna da je Riječ u mnogim stavcima bazirana na (ili ‘bila zapisana u skladu sa’) pričinama. Takva osoba ne može biti prosvjetljena uz pomoć (ili ‘iz’) Riječi gdje je rečeno (= gdje Riječ govori) da Jehova izgara od bijesa i da se ljuti; da su Njegovi vatra i srdžba, da Njegov gnjev gori do najdubljeg/najnižeg pakla (Ponovljeni Zakon 32:22), kako čitamo u Davidovim djelima (Psalam 2:5; 21:9; 78:49; 89:46; 94:1). Ili da u gradu nema zla kojeg Jahve nije prouzrokovao (Amos 3:6); da On uživa u činjenju zla, baš kao što uživa i u činjenju dobra (Ponovljeni Zakon 28:63); da On ljude uvodi u kušnje, kao u Gospodinovoj molitvi (Matej 6:13; Luka 11:4), i tako dalje na drugim mjestima.
E. Swedenborg ‘De verbo – 12’
