Rekli su o Emanuelu Swedenborgu, njegovom životu i djelu
‘Swedenborg nije zasnovao nikakvu sektu. On u Crkvu ili Državu nije uveo nikakav novi (iz)vanjski red. On nije odredio nikakav ritual. On je iskazao svoje očekivanje da će njegove doktrine biti propovijedane u svim crkvama.’ H.N.Morris ‘Blake i Swedenborg’
***
‘Ja sam ponekad znao reći Kralju da, ako se ikad formira nova kolonija, ni jednu religiju ne bi bilo bolje u njoj ustanoviti kao prevladavajuću, od one koju je iz Svetih Pisama razvio E.Swedenborg, i to iz slijedeća dva razloga: (1) Ova religija (Kršćanstvo kako ga je vidio i doživljavao E.Swedenborg), prije/ispred (in prefernce), i u višem stupnju nego bilo koja druga, mora stvoriti naj-časnije/iskrenije i najmarljivije subjekte; jer ova religija pravilno (ili ‘ baš kako i treba’) smješta/polaže obožavanje Boga u korisne za društvo/bližnjeg djelatnosti (uses/useful services). (2) Uzrokuje najmanje straha od smrti, pošto ova religija na smrt gleda samo kao na prijelaz iz jednog stanja u drugo, iz gore u bolju situaciju; čak štoviše, na temelju njegovih principa, ja gledam na smrt kao na trenutak jedva veći/važniji od ispijanja jedne čaše vode.’ Grof Anders von Höpken (R.L.Tafel ‘Dokumenti o životu i karakteru E.Swedenborga’)
***
‘Često bi sa iznenađenjem primjetio kako podsmjehivači/rugalice koji su se probili u velika društva gdje bi ga (= E.Swedenborga) odveo, i čija je namjera bila ismijati starog gospodina (= E.Swedenborga), zaboravljaju sav svoj smijeh i njihovu naumljenu porugu, i kako stoje zapanjeno i slušaju naj-neobičnije/osobitije stvari koje bi on smjelo i bez ikakve rezerviranosti, poput iskrenog/otvorenog djeteta, kazivao o duhovnom svijetu. Izgledalo je skoro kao da njegove oči imaju sposobnost ušutkati svakoga.’ John Christian Cuno (Swedenborgov prijatelj iz Amsterdama)
***
‘Swedenborg je bio neumoran čovjek koji je pisao dan i noć.’ Abbé Anton Joseph Pernety
***
‘Moja baka, Sara Greta Askbom, koja je bila udata za Andersa Ekmana, savjetnika za trgovinu i glavnog suca u općinskom gradu, je odrasla u susjedstvu Björngardsgatana u Södermalmu, gdje je njezin otac živio nedaleko od Swedenborga, sa kojim je učestalo razgovarao. Lijepa djevojčica, samo petnaest ili šesnaest godina stara, bi često pitala ‘Stričeka Swedenborga’ da joj pokaže duha ili anđela. Naposlijetku je on pristao… odvevši je u ljetnikovac u svom vrtu… gdje ju je postavio pred zavjesu… te rekao, ‘Sada ćeš vidjeti jednog anđela!’ i kako je govorio, povukao je zavjesu, da bi mlada djevojčica ugledala svoj odraz u ogledalu.’ Anders Fryxell (Švedski povjesničar)
***
‘Neočekivano za sve ovaj inteligentni, učeni, i pobožni čovjek je počeo općiti sa duhovima. On to nije skrivao, već bi često za stolom, čak i u velikom društvu, i usred najracionalnijih i naučnih razgovora, rekao, ‘U ovoj stvari sam nedavno razgovarao sa apostolom Pavlom, sa Luterom, ili nekim drugim umrlim čovjekom.’ Lako se može zamisliti da su prisutne osobe otvorile njihova usta i (razrogačile) oči, i pitale se da li je on bio pri zdravoj pameti. Ipak on bi ponekad dao/pribavio dokaze protiv kojih se nije mogla podići ni jedna primjedba. Vjerodostojnost ovih (duhovnih) odnosa je bila testirana (= u smislu, ‘pokušalo se napasti na kredibilitet ovih izjava’), i dobri gospodin je čak bio optužen za prijevaru; ali tu optužbu ja naglašeno negiram. Svedenborg nije bio varalica, već pobožan Kršćanin. Ti dokazi da je on u stvari imao odnose (= razgovarao) sa duhovima su generalno poznati u svezi njega.’ Jung-Stilling
***
‘Izvanredno je ili bar vrlo neobično, da su skoro svi oni koji su čitali Swedenborgove spise u svrhu njihovog pobijanja (= da bi dokazali kako su neistiniti), završili tako da su prihvatili njegova gledišta…
… on nije bio vođen onom vrstom egoizma obično primjetnog u onih koji pokreću nove ideje u doktrinalnim stvarima, niti je žudio obraćati ljude, niti ikome komunicirati svoje poglede, osim onima koje je smatrao čestitima/iskrenima, voljnima mirno slušati, sposobnima razumjeti ga, i ljubiteljima istine. ‘ Abbe Anton Joseph Pernety
***
‘Mene osobno što se tiče, ja zahvaljujem našem Gospodinu, Bogu Nebeskom, da sam bio upoznat sa ovim velikim čovjekom i njegovim spisima. Ja to cijenim kao najveći blagoslov kojeg sam ikad doživio u mom životu, i nadam se da ću uz njihovu pomoć profitirati u ostvarivanju mojeg spasenja.’ General Tuxen
***
‘Dozvolite mi da vam srca prepunog zahvalnosti kažem kako ja sebe smatram trostruko blaženim što su vaši spisi, Božjom Providnošću, pali u moje ruke. Jer ja sam iz njih, kao iz žive fontane, izvlačio toliko mnogo stvari, za instrukciju i izgradnju/pouku baš kao i za moje vlastito zadovoljstvo, te sam putem njih bio oslobođen od toliko mnogo strahova, i od toliko puno grešaka, sumnji, i mišljenja, koja su moj um držala u stanju smetenosti i ropstva, da se ja sebi ponekad činim kao prenešen među anđele.’ Svećenik Thomas Hartley (jedan od najranijih Engleskih učenika/sljedbenika i prevodioca E.Swedenborga)
***
‘Užitak koji je u mom umu proizvelo prvo čitanje djela nazvanog ‘Istinska Kršćanska Religija’, ni jedan jezik ne može u potpunosti izraziti… izgledalo je kao da se kontinuirani bljesak novog i osvježavajućeg/okrepljujućeg svjetla izljevao na moje oduševljeno/ushićeno razumijevanje, otvarajući ga za kontemplaciju najuzvišenijih tajni mudrosti, na takav način i u takvoj mjeri, i sa (takvom) silom zadovoljavajuće jasnoće (ili ‘dovoljnog svjedočanstva’), koju/eg nikad prije nisam poznavao.’ Svećenik John Clowes (u to vrijeme je bio šezdesetdvogodišnji rektor crkve Sv. Ivana u Manchesteru)
***
‘Cijelo ogromno Swedenborgovo djelo prožima velika jednostavnost i stalnost tonova i oblika; nikakve želje da začudi, zadivi, ničeg pretjeranog ili fantastičnog… U oblasti nauke jednostavnost i iskrenost su nužni za svaki trajan uspjeh. Nikad Swedenborg nije bio žrtva one oholosti zbog koje je puno velikih duhova palo; uvijek je ostao onaj isti, skroman i ponizan; i nikad, ni zbog uspjeha ni iz nekog drugog razloga, nije izgubio ravnotežu duha.’ Johann Joseph von Groerres (katolički teolog)
***
‘On nije bio samo učen čovjek, već također i uglađen džentlmen; jer čovjek takve široke naobrazbe, koji se uz pomoć svojih knjiga, svojih putovanja, i svojeg poznavanja jezika, istaknuo i kod kuće i u tuđini, nije mogao a ne posjedovati manire i sve ostalo što je, u tim takozvanim ozbiljnim ili trijeznim vremenima, uzrokovalo da čovjek bude slavljen/štovan, i (što ga) čini odgovarajućim društvu. On je sukladno tome, čak i u svojoj starosti, bio radostan, razdragan, i prijatan u društvu; ipak, istovremeno, njegov lik je predstavljao one neobične/nesvakidašnje značajke, koje se jedino mogu vidjeti/pronaći u izuzetnog genija.’ Carl Robsahm (the philosopher)
***
‘Gospodin Swedenborg se u svijetu kreće jako taktično i zna kako adresirati uzvišene isto kao i prizemne.’ John Christian Cuno
***
‘Izgledalo je da živi život poput malog djeteta, malo vrednujući novac, i dajući ljudima što su zahtjevali za njihova dobra kada ih je kupovao…
… Njegove prehrane što se tiče, on nikad nije jeo nikakva mesa, već je jedino uzimao mlijeko i kavu ujutro za doručak, i isto to popodne, uz nekoliko kolača, i nije večeravao… Volio je jako stavljati puno šećera u svoje mlijeko i kavu, a volio je jako i slatke kolače koji su u sebi imali puno šećera, govoreći kako ga je duh šećera hranio… On je bio tako umjeren u življenju da ga, dok je živio u mojoj kući, nitko nikad nije vidio kako pije vino, ili pivo, ili bilo kakvu vrstu alkoholnih likera.’ Shearsmith (čovjek kod kojeg je Swedenborg iznajmljivao stan u Londonu)
***
‘Swedenborg je bio jako nježnog karaktera; ali je bio otvoren/iskren, i, ne bi iznevjerio istinu iz respekta prema ljudima, ili iz bilo kojeg drugog razloga. On je uvijek prakticirao moralnost koju je naučavao.’ Abbe Anton Joseph Pernety
***
‘Da Swedenborg ima znanje o skrivenim događajima/okolnostima je bilo dokazano u/putem nekoliko temeljito ovjerenih slučajeva, ali on nije raspoložen njima se okoristiti da bi priskrbio odobrenje i kredibilitet svojim spisima/knjigama.’ Prelat Oetinger
***
‘On je bio takve prirode da nikome nije mogao podvaliti, uvijek jr govorio istinu u svezi svake (pa i) najmanje stvari, i ne bi skrenuo sa tog puta pa makar mu život bio u opasnosti.’ Gospođa Hart (žena njegovog Londonskog štampara)
***
‘Ja mislim da se za njega može izjaviti kako je naj-izvanredniji Božji Glasnik koji se pojavio na Zemlji od Apostolskih vremena, i za njega se sa pravom može reći kako je Živući Apostol današnjice.’ Svećenik Thomas Hartley
***
‘U cijelom prošlom stoljeću koje je stvorilo toliko puno istaknutih ljudi, ne postoji ni jedan koji je bio snažnije sastavljen u tijelu i duši od Swedenborga; i nema ni jednog koji je bio marljiviji/sposobniji, učeniji, ingeniozniji i plodniji pisac i lucidniji učitelj. Ni jedan u tom cijelom prošlom stoljeću u kojem je Rousseau sebe proglasio kreposnim poput svakog drugog čovjeka, nije bio bolji od Swedenborga, niti više voljen, niti sretniji.’ M.Matter (autor Swedenborgovog Francuskog života)
***
‘Čovjek velike i neoborive izobrazbe, snažan matematički intelekt, i najpobožniji, serafski način razmišljanja – čovjek za mene tako prekrasan, mio i tragičan, sa mnoštvom misli u njemu, za koje, kada ih sebi protumačim, otkrijem kako pripadaju velikome i trajnome u ljudskoj misli.’ Carlyle
***
‘Swedenborg je postao organ duhovne filozofije, sila koja je za sada jedva shvaćena no koja će najvjerojatnije ispuniti (= u smislu, ‘ukvasiti’) cijelu religijsku misao.’ James Freeman Clarke
***
‘Najznačajniji korak u povijesti religije nedavnih vremena je onaj kojeg je napravio Swedenborgov genije… te istine koje se iz njegovog sistema šire/raspačavaju u generalnu cirkulaciju, se sada svakodnevno susreću, kvalificirajući poglede i odredbe/pravilnike crkava, i ljudi koji ne pripadaju crkvi.’ T.B. Emerson
***
‘Razumno je pretpostaviti kako sam ja izvagao (= dobro odmjerio) karakter našeg slavnog autora na vazi moje najbolje prosudbe, koja je bazirana na osobnom znanju kojeg imam o njemu, na najboljoj informaciji koju sam o njemu uspio priskrbiti, i na marljivom proučavanju njegovih spisa/knjiga; i na osnovu svega toga sam ja zaključio kako je on (I have found him) duhovnik bez greške, dobar čovjek, dubok filozof; univerzalan učenjak i uglađen gospodin; i ja nadalje vjerujem kako je on od Duha Božjeg imao visoki stupanj prosvjetljenja, kako je od Njega bio ovlašten/opunomoćen kao izuzetan glasnik svijetu, i kako je imao komunikaciju sa anđelima i duhovnim svijetom, iznad bilo koga od apostolskih vremena.’ Svećenik Thomas Hartley (u pismu svećeniku Johnu Clowesu)
***
‘Kako sam imao čast biti često primljen u društvo autora (= Swedenborga) kada je bio u Londonu, i sa njime razgovarati o različitim naučnim stvarima, ja ću sebi dopustiti da posvjedočim da ne postoje dijelovi matematičkog, filozofskog, ili medicinskog znanja, ne, vjerujem da ja mogu sa pravom reći, ljudske literature, koja je njemu nepoznata (to which he is in the least a stranger); a ipak on je u potpunosti ravnodušan prema svojim vlastitim odlikama/zaslugama, da sam ja uvjeren kako on i ne zna da posjeduje neke; i, kako on sam negdje kaže o anđelima, on uvijek okreće svoju glavu na najmanju pohvalu.’ Dr. Messiter (profesor bogoslovlja na Edinburškom Univerzitetu)
***
‘Ja mogu sa velikom istinitošću (po)tvrditi kako je on uistinu ljubazan/srdačan u svojim moralima, maksimalno učen i ponizan u svom razgovoru, i na superlativan način prijazan/pristupačan, human, i uljudan u svom ponašanju; a sve to je sjedinjeno sa čvrstoćom/temeljitošću razumijevanja i pronicljivosti koja je daleko iznad nivoa običnog genija.’ Dr. Messiter (profesor bogoslovlja na univerzitetu u Glasgowu)
***
‘Taj Čovjek, kojeg su suvremenici smatrali vizionarom i mjesečarem, živio je bez sumnje životom stvarnijim od bilo kojeg čovjeka svog vremena… Divovska duša neshvaćena od ljudi, on je ostavio daleko iza sebe svoje vrijeme, i trebaju proći vjekovi da bi se shvatila njegova vrijednost.’ R.B.Emerson
***
‘Čovjek velike neosporne kulture, jak matematički um, a sa sklonošću za pobožno i anđeosko; lijep, mio i tragičan. Više istina je sadržano u njegovim spisima nego li u spisima bilo kog drugog… jedan od najuzvišenijih duhova u carstvu misli… jedno od duhovnih sunaca koje će, kako godine budu prolazile, sve jače svijetliti.’ Tomas Carlyle
***
‘Swedenborg je bio isklesan iz kamena od koga se prave heroji. Nijedan čovjek od početka povijesti nije imao toliko znanje iz područja prirodnih nauka i sa svim tim teretom na svojim leđima poduzimao tako smjela putovanja u oblake. Ljudi koji streme visoko i znaju puno o drugom svijetu obično znaju malo o ovome. Nijedan čovjek tog vremena nije mu bio ravan u nauci, a nijedan nije tako do sitnica dao kartu nebeskog kraljevstva.’ Elbert Hubbard
***
‘Emanuel Swedenborg je imao najzdraviji i najširi um kojeg poznaje naša povijest.’ Henry James
***
‘Nitko ne može poznavati teologiju devetnaestog stoljeća a da nije čitao Swedenborga.’ Henry Ward Beecher
***
‘Mislim da je jedino svjetlo koje je ikad bilo bačeno na drugi život ono koje se nalazi u Swedenborgovoj filozofiji. Ona objašnjava puno toga što je bilo neobjašnjivo.’ Elizabeth Barret Browning
***
‘Ne kolebam se tvrditi da je Swedenborg kao moralist iznad svake pohvale; i da kao prirodnjak, psiholog i teolog zaslužuje zahvalnost i divljenje naučnika i filozofa… Trostruko bismo bili sretniji kada bi učeni današnji mislioci bili obdareni takvim ludilom.’ Samuel Taylor Colleridge
***
‘Swedenborgianizam je izvršio osloboditeljsko djelo prošlog stoljeća. Swedenborgov val traje do današnjih dana. Tvrdnje iz njegovih religijskih radova preobrazile su teologiju.’ Dr. Edward Everet Halle
***
‘Velika je i lijepa misao koja povezuje sva njegova tvrđenja o budućem životu.’ Whittier
***
‘Osjećam najdublje poštovanje prema karakteru i djelu Emanuela Swedenborga… S vremena na vrijeme puno sam koristio njegove spise. Nemoguće je s malo riječi govoriti o tako opširnom predmetu. Da, u istinskom smislu, svi mi smo članovi Nove Crkve. S novom svjetlošću, novim nadama i novoj zajednici s Bogom u Kristu.’ Philip Brooks
***
‘Swedenborg je najveći smrtnik koji je ikad živio.’ Dr. V. Baur (osnivač tzv. Tübingenske Škole Teologije’)
***
‘Swedenborg je, uistinu, u svom ogromnom djelu, prorok unutrašnjeg smisla Božje Riječi.’ Henry Corbin (ponajveći Islamist 20 stoljeća; od 1974-1974 je predavao Islam na Sorboni)
***
‘Mi ovdje iskazujemo počasti Swedenborgu, najvjerojatnije iz različitih perspektiva. Postoje neki koji ga cijene kao slavnog i dalekovidnog naučnika; drugi koji mu odaju počast kao sjajnom i originalnom filozofu; i još veći broj koji ga smatraju za prosvjetljenog vidovnjaka i nebeski-vođenog teologa. Ali svi mi se slažemo kako je on bio višestran čovjek, jedan od najdubokoumnijih učenjaka u njegovom stoljeću, i, da usvojimo riječi Frederick Denison Mauricea, svi mi ga priznajemo za jednog od najvećih genija njegovog vremena. Ali bez obzira da li na Swedenborga gledate kao na pjesnika, kao na filozofa, ili čovjeka od nauke, ili kao na teologa, vi ćete pronaći u njegovoj karijeri i uzastopnom nizu njegovih proučavanja i istraživanja znamenitu seriju dobro određenih gradacija. On je napredovao iz faze u fazu, ali svaka faza je bila pripremna za onu koja slijedi; i oni od nas koji njegovo prosvjetljenje smatraju za početnu točku njegovog najvažnijeg perioda, prepoznaju u svim njegovim prijašnjim iskustvima jedno sveobuhvatno vrijeme priprema. Razmišljajući o njemu samo kao o predmetu biografije, čovjek se prisjeća velike planine koja se podiže iz ravni, uzvišeno i simetrično kada se gleda iz udaljenosti, na kojoj, kako se približavamo, mi uočavamo kako se jedan vrh izdiže iznad drugog, i toliko raskoši do sada neočekivane koja nam ne dozvoljava sveobuhvatni pregled. Nešto poput ovog su, ja mislim, morali osjetiti svi koji su ikad sistematski studirali Swedenborgov život i djela. I što bliže pratimo zbivanja njegove karijere, to mi sa više sigurnosti možemo reći da je za vrijeme njegovih osamdeset godina on nosio nekaljanim bijeli cvijet nevinog života. On nije bio iskvaren sa slavom. Naklonost kraljeva i prinčeva nije nikad oštetila njegovu skromnost, i priznavanje veličanstvenosti njegovih ostvarenja nije nikad uzbudilo njegovu taštinu. On nikad nije prisvajao prvenstvo u otkriću, iako su drugi često, savršenom opravdanošću, to učinili za njega; i ova skromnost je bila za njega karakteristična za vrijeme cijelog njegovog života. On je, također, od samog početka njegovih studija u nauci i filozofiji priznavao uzvišenu silu sveobuhvatnom ljubavlju ispunjenog Beskonačnog Božanstva, i izgleda da on nikad nije mislio kako je završio svoja istraživanja ako iz njih nije otkrio nešto čime bi mogao pomoći svojim bližnjima. On je, zaista, uvijek težio praktičnome; i možda će mnogi ovdje prisutni biti iznenađeni doznati o stupnju njegovih izumiteljskih sila. Spisak njegovih otkrića, opise kojih je on uvijek pažljivo zapisivao, je skoro bez premca; a kao čovjek od nauke njegov se opseg studija širio od Matematike i Fizike do Astronomije, Minerologije, Kemije, Metalurgije, Anatomije, Fiziologije, Geologije i Prirodne Povijesti. Kao filozof on je proučavao sve sisteme poznate njegovom vremenu; a njegovi vlastiti doprinosi proučavanjima različitih ogranaka filozofije su bili i dalekosežni i originalni. On je zatim bio političar, ekonomist, praktičan student valute i financija, i u svim ovim predmetima se isticao.’
Dr. Edward John Broadfield (uvodni govor održan 1910 godine u Londonu na konferenciji u čast stote obljetnice Swedenborgove Zajednice)
***
Helen Keller u svojoj knjizi ‘Moja religija’:
‘Swedenborg je govorio, ‘Čemu sve znanje koje sam stekao kad takva gadna sjena zastire svijet?!’ Okrenuo se od blistavila slave i proveo dvadeset devet godina, trećinu svoga života, u relativnom siromaštvu, tješeći izmučene duše svoje braće ljudskim i razumnim učenjem o vjeri i ljubavi.’ (pogl. I)
*
‘Da je bio nepismen, bez obzira na veliko iskustvo i na osnovanost i opravdanost svojih sudova, ne bi se mogao održati pod nemilosrdnom kritikom. Ali u njemu je bio naučnik koji je nadilazio svoje doba, koji je vladao vještinama i znanostima, marljiv pisac opsežnih radova o prirodi, od sićušnog lišaja na stijeni do strukture mozga, uvijek održavajući ravnotežu na strmoglavim visinama na koje se sam penjao. A zatim istom smjelošću, mirom i uzdržljivošću, osjećajući opasnost puta kojim ide, on se probio do provalije i bezdana duhovnog svijeta da bi nam bez straha od ruganja otkrio osjetljivu ali neraskidivu vezu duha i materije, vječnosti i vremena, Boga i čovjeka.’ (pogl. III)
*
‘Ma što se mislilo o vrijednosti Swedenborgovih tvrdnji, ostaje da je njegovo iskustvo jedinstveno Nijedan čovjek koji se visoko uzdigao u naukama svog vremena, nije tvrdio da je bio u neprekidnom saobraćaju sa drugim svijetom u trajanju više od četvrt stoljeća i da je pri tom sačuvao kontrolu nad svim svojim osjetilima. Djelimični, povremeni, a nekad i česti zalasci u drugi svijet spominju se u svim vremenima i svugdje. Mojsije je u viziji Boga vidio i drugi svijet. Preko njega se sakralni simbolizam Židovske crkve proširio po svijetu, a on je shvatio važnost svoje dužnosti da izvede narod iz ropstva u novu civilizaciju; ali on nije razumio da se Božanska Poruka, sadržana u Knjizi, odnosi na cijeli ljudski rod. I proroci su imali vizije i čuli glasove, ali Izaija, Jeremija i Danijel nisu bili svjesni uzvišenih istina koje je njihov simbolizam otkrivao svijetu; većina ih je opažala samo usko, povijesno značenje Poruke.
Apostol Pavle je duhovno shvatio mnoge istine Riječi i njegove poslanice donose nam više svjetlosti nego li poslanice ostalih apostola zajedno. Bio je uznesen u Treće nebo, ali nije mogao reći što je vidio. Sam veli da nije znao da li je tada bio u tijelu ili van njega. To su bile, tako reći, lokalne vijesti iz neke čudne zemlje, dok je Swedenborg u punoj svijesti bio pušten u tu čudnu Zemlju, čije nam je uslove života i zakone saopćio posle dugog promatranja. Apostol Ljubavi, Ivan, gledao je u viziji stanje buduće Crkve i slavu novog čovječanstva. To što je on vidio u simbolu, Swedenborg je vidio u stvarnosti. On svjedoči o ispunjenju proročkih slika i objašnjava svaki prizor, tako da Otkrovenje više nije zapečaćena knjiga. Ona je otvorena, pečati su slomljeni, a njezina poruka blista sjajem Drugog Dolaska Gospodnjeg.’ (pogl. III)
*
‘Druga je slika kada mislimo na Beethovena, Mozarta i Wagnera. Oni su izlijevali u svijet harmonije koje dižu u nebo ljudska srca, a Swedenborg je osjećao Božanski sklad u svemiru i, kako kaže, stvarno čuo muziku anđeoskih horova. Od djetinstva su nam poznate ličnosti Wellingtona, Washingtona, i Granta, kao i bitke u kojima su sudjelovali. A Swedenborg je imao sreću biti svjedokom rata između snaga dobra i zla u duhovnom svijetu; naoružan nebeskim oružjem – novim učenjem izvedenim iz Božanske Riječi, i zemaljskim oružjem – istinama o Prirodi, on je najveći borac istinskog Kršćanstva.’ (pogl. III)
*
‘Swedenborg je na sebe uzeo zadatak odvojiti žito od slame, riječ Božju od riječi ljudi. Imao je genij za tumačenje sakralnog simbolizma Biblije, slično Josipovom geniju koji je Faraonu otkrivao značenje snova. Teolozi njegovog vremena pokrivali su svoje neznanje valovima riječi dok su stajali bespomoćni pred zavjesom Svjetlosti. Swedenborg ju je podigao tananom pronicljivošću i otkrio Svetog nad Svetima u svoj Njegovoj slavi. Crkva je bila napustila jednostavnu, neposrednu i nadahnjujuću priču o Gospodinovom silasku na Zemlju i Njegovom boravku među ljudima. Tu prekrasnu stvarnost svećenici su zamjenjivali fantazijama koje su ih uvlačile u zamorne metafizičke zbrke, iz kojih se ni sami nisu znali izvući. Lijepa istina o Božanskom Čovještvu bila je smanjena, izmjenjena, izobličena da se više nije mogla prepoznati, a naš Gospod se gubio u mrtvim prepirkama. Swedenborg je pokupio razbacane i oštećene komade, dao im oblik i značenje, i tako uspostavio ‘novu zajednicu s Bogom u Kristu.’ Swedenborg nije bio rušilac već božanski nadahnuti tumač – prorok poslat od Boga. Sama njegova poruka objavljuje to ubjedljivije nego što bi to ikad mogli učiniti njegovi sljedbenici. Ne možemo se oteti utisku koji ostavlja njegova muževna ličnost. Dok čitamo njegovu poruku, uvjereni smo i radosni. Nije on napravio jednu novu Bibliju, on je Bibliju obnovio. Tko prima njega, stječe veliko duhovno bogatstvo! Prva i posljednja Swedenborgova namjera kroz sve njegove spise je u tome da pokaže da se u Bibliji, ako se pravilno čita i tumači, moraju naći najistinitiji i najplemenitiji pojmovi o Bogu.’ (pogl. IV)
*
‘Swedenborg razvija jednu racionalnu filozofiju otkrovenja. Pokazuje tako reći naučno da se svaka nova ideja, koja dolazi od Boga, mora prilagoditi stanju i mogućnostima onih koji ju primaju. Trudi se objasniti nam Sveto Pismo u njegovom doslovnom izlaganju, prilagođavanje Božanske Istine umu priprostih, čulnih i izopačenih naroda, ali i da u tome izlaganju postoji jedan unutarnji, duhovni smisao koji je stvoren za viši um, um anđela, jer i oni čitaju Božju Istinu i misle s nama iako su nevidljvi. U tom višem smislu je punina Božanske Istine.’ (pogl. IV)
*
‘Swedenborgova otkrovenja čine besmislenim svaki strah od smrti. Prije Swedenborga, budući život je za većinu Kršćana bio pun užasa i neizvjesnosti. Sporno je bilo da li više mogućnosti daje život ili smrt, da li je smrt kraj života ili su to vrata drugog postojanja. Danas smo sigurni da s one strane groba postoji jedan snažniji i plemenitiji život. Smrt djeteta u rukama majke bila je nepodnošljiva misao. Sada znamo da ga tamo čeka slatko i vedro djetinstvo, tamo gdje će ga anđeli učiti govoriti, misliti i stvarati ono što mu najviše odgovara, da će dalje rasti u ljepoti i znanju, većini onih kojima se na zemlji divimo. Tako isto znamo i to da će se svako istinsko osjećanje koje se nije moglo ostvariti na zemlji, tamo ostvariti uz uvećanu radost. Nebo i pakao su postale činjenice naše dublje svijesti, u koje se više ne može sumnjati. U to smo intuitivno uvjereni, to nije samo neodređena ideja koja dolazi iz obrazlaganja, koju po volji usvajamo ili odbacujemo. Takvu sigurnost daje samo poznavanje ‘licem u lice’, poznavanje koje izvire iz samog života. Swedenborgovo živo svjedočanstvo će sve više osvjetljvati najskrovitije kutove naše žive duše i jačati nas u našim posrtanjima, prikazujući nas nama samima u svijetu besmrtnosti.’ (pogl. IV)
***