Emanuel Swedenborg

‘Gospod mi je dozvolio istovremeno biti u duhovnom i prirodnom svijetu, i sa anđelima razgovarati kao sa ljudima, i na taj način se upoznati sa stanjima onih koji nakon smrti prijeđu u taj do sada nepoznat svijet. Razgovarao sam sa svim svojim rođacima i prijateljima, također sa kraljevima, vojvodama, i učenim ljudima nakon njihovog odlaska iz ovog života, i to neprestano u trajanju od dvadeset i sedam godina. Ja sam stoga u stanju, iz stvarnog iskustva, opisati stanja ljudi nakon smrti, i to onih koji su živjeli dobrim životima, kao i onih koji su živjeli opakim životima.’

Emanuel Swedenborg

‘Gospod mi je dozvolio istovremeno biti u duhovnom i prirodnom svijetu, i sa anđelima razgovarati kao sa ljudima, i na taj način se upoznati sa stanjima onih koji nakon smrti prijeđu u taj do sada nepoznat svijet. Razgovarao sam sa svim svojim rođacima i prijateljima, također sa kraljevima, vojvodama, i učenim ljudima nakon njihovog odlaska iz ovog života, i to neprestano u trajanju od dvadeset i sedam godina. Ja sam stoga u stanju, iz stvarnog iskustva, opisati stanja ljudi nakon smrti, i to onih koji su živjeli dobrim životima, kao i onih koji su živjeli opakim životima.’

Pismo gospodinu Hartleyu, 5 Kolovoza 1769

14. [Pismo gospodinu Hartleyu, 5 Kolovoza 1769]*

Odgovor na pismo koje mi je napisao Prijatelj

Radujem se prijateljstvu kojem svjedočite u vašem pismu. Za potonje, a posebice za prijašnje, uzvraćam vam srdačne zahvale. Hvale sa kojima me ‘tovarite’ ja ne primam na ni jedan drugi način nego kao [svjedočanstvo] (vaše) ljubavi prema istini u mojim knjigama/zapisima, i, pošto otud izviru, ja ih prebacujem Gospodinu našem Spasitelju od Kojeg je sva istina, kako je On sama Istina, Ivan 14:6.

Svoju pažnju sam jedino usmjerio prema onome što ste napisali na kraju, što je kako slijedi: Ako kojim slučajem nakon vašeg odlaska iz Engleske bude govorkanja u svezi vaših knjiga/spisa i onda se pojavi prilika za također (o)braniti vas, njihovog autora, protiv nekog zlobnog klevetnika koji će htjeti nanijeti štetu vašem ugledu izmišljenim lažima, kao što je običaj kod mrzitelja istine, zar ne bi bilo korisno u svrhu odbacivanja takvih kleveta da me uputite u neke pojedinosti u svezi vas osobno, vaših diploma na sveučilištu, javnih službi koje ste ispunjavali, vaših poznanika i rodbine, vaših počasti, za koje sam čuo da ste bili počašćeni, i svime ostalim što bi moglo poslužiti da se ustanovi vaš dobar ugled, da bi se krivo primljene predrasude mogle otkloniti; jer sva zakonska sredstva se moraju iskoristiti da istina ne bi bila povrijeđena.

Nakon meditiranja nad ovim riječima, bio sam naveden udovoljiti vašem prijateljskom savjetu, koji je taj da vam komuniciram nešto o svom životu. To je ukratko kako slijedi:  

Rodio sam se u Stockholmu 29 Siječnja 1689**. Moj otac se zvao Jasper Swedberg, i bio je Biskup Zapadnog Gothlanda, čovjek slavan u svoje vrijeme. On je također bio izabran i upisan/registriran kao član Engleske Zajednice***, za Promociju Evanđelja; jer je od strane Kralja Charlesa XII bio određen za Biskupa nad Švedskim crkvama u Pensilvaniji, a također i nad crkvom u Londonu. U 1710 godini sam otišao u inozemstvo. Najprije u Englesku, a nakon toga i u Nizozemsku, Francusku i Njemačku, kući sam se vratio 1714 godine****. U 1716 godini, a također i poslije, sam imao mnoge razgovore sa Charlesom XII, Kraljem Švedske, koji me je uvelike privilegirao; iste te godine me odredio u službu (ili ‘mi je ukazao čast odredivši me za službu’) Prisjednika na Rudarskom Fakultetu, što je služba koju sam ispunjavao/vršio sve do 1747 godine, kada sam podnio ostavku, zadržavajući, međutim, pola službene plaće do kraja svog života. Svoju ostavku sam podnio iz jednog jedinog razloga, a to je, da bi se sa što više slobodnog vremena (ili ‘da bi se što bolje’) mogao posvetiti novoj službi/funkciji koju mi je odredio Gospodin. Tada mi je bio ponuđen (i) viši položaj časti, kojeg sam sigurno (ili ‘no to sam apsolutno’) odbio, da moj um ne bi bio inspiriran ponosom (ili ‘da ponos ne bi okupirao moj um’).*****

U 1719 godini sam od Kraljice Ulrice Eleanore bio oplemenjen (= proglašen plemićem) i imenovan Swedenborg, i od tog vremena/trenutka pa na dalje sam, na Sastancima****** koji su se održavali svake tri godine, imao svoju stolicu među Velikašima u rangu (ili ‘iz reda’) vitezova.

Ja sam pozvani (= po pozivnici = onaj kojeg su pozvali) Pomoćnik i Član Kraljevske Akademije Znanosti u Stockholmu. (No/ali) nikad nisam tražio pristup (ili ‘da me prime u’) bilo kojoj naučnoj zajednici (= zajednici sastavljenoj od učenih ljudi) na nekom drugom mjestu, pošto sam ja u nebeskoj/anđeoskoj zajednici, gdje su takve stvari koje se odnose prema nebu i duši jedini subjekt razgovora; dok su u društvima učenih jedine teme razgovora one o svijetu i tijelu.

U godini 1734 sam objavio, u Leipzigu, ‘Mineralno Carstvo’, u tri folio toma. U godini 1738 sam (ot)putovao u Italiju ostavši godinu dana u Veneciji i Rimu.

Što se tiče mojih obiteljskih veza (= rodbine), imao sam četiri sestre. Jedna od njih je bila oženjena za Erica Benzeliusa, koji je naknadno postao nadbiskup u Upsali. Na taj način sam došao u srodstvo sa dva sljedeća nadbiskupa, koja su oba pripadala porodici Benzelius*******, i bili su Erikova mlađa braća. Moja druga sestra se udala za Larsa Benzelstierna********, koji je postao Pokrajinski Guverner; ali ti ljudi su mrtvi. Međutim, dva biskupa koja su u rodbinskoj vezi sa mnom, su i dalje živa (ili ‘među živima’); jedan od njih, čije je ime Filenius, i koji je biskup Istočnog Gothlanda, služi sada kao predsjednik Kuće Svećenstva u Štokholmskoj Dijeti, umjesto nadbiskupa, koji je invalid/bolestan; on je oženio kćer moje sestre; drugi, koji se zove Benzelstierna, je biskup Westmanlanda i Dalecarlie; on je sin moje druge sestre. A da ne spominjem druge moje rođake (ili ‘ljude’) koji okupiraju časna mjesta.

Štoviše, svi biskupi u mojoj rodnoj zemlji, njih deset, a također i senatori*********, njih šesnaest, kao i ostatak onih na uzvišenim pozicijama (ili ‘i ostali dostojanstvenici’), me vole (= gaje prema meni simpatije) i iz ljubavi štuju, i ja sam sa njima u bliskim odnosima, kao prijatelj sa prijateljima, i to zato što oni znaju da sam ja u društvu sa anđelima. Kralj osobno i Kraljica, te tri princa njihova sina, mi ukazuju veliko poštovanje; Ja sam jednom također bio pozvan od strane kralja i kraljice da večeram sa njima za njihovim vlastitim stolom, što je čast koja se obično ukazuje samo onima na najuzvišenijim položajima; naknadno mi je i princ nasljednik********** ukazao istu čast.

Svi oni žude da se vratim kući (ili ‘za mojim povratkom’); Iz tog razloga, ja sam daleko od toga da strahujem, u svojoj vlastitoj zemlji, od tog progonstva, kojeg se vi plašite, i protiv kojeg u vašem pismu želite na tako prijateljski način poduzeti mjere; a ako me progone negdje drugdje, to mi ne može nauditi (ili ‘to ne doseže do mene’).

Ali sve što sam do sada ispričao, Ja smatram komparativno jako malo važnim; ono što je važnije od toga (engleski tekst koristi frazu ‘što se poput tornja/kule uzdiže iznad toga’) je činjenica da sam od strane Gospodina Osobno, Koji se na naj-milostiviji način pojavio/ukazao ispred mene, svog sluge, u godini 1743 bio pozvan u svetu službu; kada/tada mi je On otvorio pogled na/u duhovni svijet (= duhovne oči), i omogućio mi da govorim sa duhovima i anđelima, što je stanje u kojem se nalazim sve do dana današnjeg. Od tog vremena sam počeo štampati i objavljivati različite tajne (arcana) koje sam vidio i koje su mi bile objavljene, kao što su tajne u svezi Neba/Raja i Pakla, čovjekova stanja nakon smrti, istinskog štovanja/obožavanja Boga, duhovnog smisla Riječi, pored mnogih drugih stvari od izuzetne važnosti koje vode do spasenja i mudrosti.

Jedini razlog mojih povremenih putovanja u inozemstvo je bila želja da sebe učinim korisnim, i da objelodanim tajne koje su mi bile povjerene. Ostalog što se tiče, ja imam onoliko svjetovnog bogatstva (= materijalnih sredstava) koliko mi je potrebno, i niti tražim niti želim više (od toga).’

Vaše me pismo navelo da spomenem gornje pojedinosti radi toga da – kao što rekoste – predrasaude krivo primljene mogu biti otklonjene.

Zbogom, i svim srcem vam želim sreću u ovom svijetu i u svijetu koji će doći, a ja niti sumnjam da ćete ju postići ako gledate u našeg Gospodina i molite Mu se.

London, 5 Kolovoz 1769

Emanuel Swedenborg

Što se tiče dvojne Ljudskosti (Humanity) koja je bila u Kristu, možete vidjeti kakva je ona bila iz objašnjenja danog u pogl. 117 ‘Kratkog izlaganja doktrine Nove Crkve’ kojeg imate u vašem vlasništvu. Ljudskost koju je On već imao je bila Božansko Nebeska Ljudskost, dok je druga bila prirodna Ljudskost koju je On uzeo k Sebi (= prisvojio) da bi se borio protiv paklova te u red vratio sve u njima i na nebesima, i također na Zemlji. On je također Sebi prisvojio ovu drugu Ljudskost da bi bio neposrednije prisutan i sa ljudima na svijetu, od kojih su svi prirodni. Božansko Nebeska Ljudskost je bila iznutra u Gospodinu kada je On bio na svijetu, i On je iz nje crpio onoliko koliko Mu je bilo potrebno (as much as He pleased), posebice kada je činio čuda; ali ju je skrivao unutar Sebe kada je prolazio/trpio kušnje, ponajviše kada je izdrža(va)o križ, i u svakoj drugoj takvoj prilici kada/kako je bio u stanju poniznosti/poniženja (= pražnjenja od svega ‘prirodno-ljudskog’). Poslije je On u potpunosti ujedinio ovo Ljudsko sa Svojim Božansko Nebeskim (Ljudskim), i ovo stanje je stanje Njegovog proslavljivanja. Iz ovih nekoliko promišljanja možete vidjeti kako treba razumjeti ove Njegove riječi:

‘Oče, proslavi Me sa slavom koji sam imao prije utemeljenja svijeta.’  Ivan 17:5

U stanju poniženja (= pražnjenja od svega ‘prirodno-ljudskog’) On se molio Ocu kao da je On bio netko drugi/različit od Njega, ali u proslavljenom stanju On Osobno je bio baš taj Otac. Ovo će međutim biti u potpunosti ukazano u samom djelu u svezi doktrine Nove Crkve kojeg ću napisati pod Gospodinovim vodstvom pri svom povratku u Švedsku.

 

*Časni Thomas Hartley, odsutni rektor Winwicka (Northamptonshire) koji je živio u East Mallingu (Kent) se za vrijeme posljednje tri godine života Švedskog vidovnjaka, zajedno sa Dr. Husband Messiterom osobno upoznao sa Swedenborgom. Original pisma upućenog gosp. Hartleyu je sada izgubljen, ali je dijelom bio štampan od strane gosp. Hartleya u 1769, uskoro nakon njegovog primitka, i bio je preštampan u 1800 u Aurori, II, 224. Kao odštampana kopija je bez datuma. Vrlo vjerojatno je datum bio izostavljen od strane gosp. Hartleya, jer pismo Dr. Messiteru, koje je u originalu sada u vlasništvu Dr. Vallera, Lindkoping, Švedska, je datirano 5 Kolovoza, i ovo se može smatrati kao datum pisma gosp. Hartleyu.

**Bilo je puno špekuliranja u svezi toga zašto je Swedenborg napisao 1689 umjesto istinitog datuma 1688. Vidi Swedenborgovo vlastito objašnjenje prema izvješću generala Tuxena. ‘On mi je rekao (piše Tuxen) da nije bio rođen u toj godini nego u 1688. Razlog zašto je napisao 1689 leži u korespondenciji tog broja. Stoga, kada je on u svojem pismu najprije napisao 1688, anđeo koji je bio prisutan mu je rekao da treba zapisati 1689, pošto je to broj koji (= čija korespondencija) njemu više priliči (2 Dokument. 436).’

***Zajednica De Promovenda fide Christiana apud Gentiles et Judaeos. Biskup Swedberg je bio pripadnik ove Zajednice i bio je izabran u 1712 u znak priznavanja suradnje Švedske Crkve u Americi, koje je on bio Biskup, sa Engleskom Crkvom tamo koju je on potsticao (Tottie, II, 264).

**** To bi trebala biti 1715.

*****U lipnju, nakon umirovljenja John Bergenstierna u travnju 1747, Odbor za Rudarstvo je Kralju preporučio Swedenborga, koji je tada bio Stariji Prisjednik, za unapređenje do ranga Vijećnika, službu koja bi mu donosila višu mirovinu. Umjesto prihvaćanja ove preporuke, Swedenborg je pisao Kralju 2 Lipnja ponizno ga tražeći da drugi bude imenovan umjesto njega, i da bude oslobođen od svoje službe uz penziju, bez da mu je dodijeljena viša služba.

****** to jest, Dijete.

*******Nakon smrti Nadbiskupa Steuchiusa u Lipnju 1742, Biskup Eric Benzeliu je bio naimenovan za njegovog nasljednika, ali on je umro u Runu 1743, prije nego je bio u stanju preuzeti službu. Nasljedio ga je kao Nadbiskup njegov mlađi brat Jacob (1744.47) kojeg je naizmjenice naslijedio najmlađi brat Henry (1747-58).

********Drugi od Erikove braće.

********* to jest, Članovi Tajnog Vijeća.

**********Može se pomisliti kako Swedenborgovo razmišljanje u svezi njegovih visokih počasti nije u skladu sa činjenicama kakve su kasnije izašle na vidjelo pri akcijama Tajnog Savjeta. To, međutim, nije slučaj. Uz nekoliko izuzetaka, Swedenborg je od strane Kraljevske obitelji i od strane dostojanstvenika zemlje bio visoko cijenjen – i to ne samo zbog svog ugleda kojeg je stekao kao vrlo učen čovjek, i zbog svoje duge i vjerne službe na uzvišenom mjestu Prisjednika, već, također, i iznad svega, zbog one iskrenosti i jednostavnosti karaktera o kojoj svjedoče toliki mnogi od njegovih suvremenika. Njegove doktrine, a posebice njegova učenja ‘prema stvarima koje je vidio i čuo’, su zaista bila napadnuta kao fanatična, i oni koji su ih favorizirali su bili progonjeni, ali je najveća pažnja bila usmjerena ka tome da se nikakva šteta ne dogodi samom Swedenborgu. Njega se ostavilo na miru da dolazi i odlazi kako mu se svidi. Međutim, postoji dokaz koji ukazuje ne samo da su ga Kralj i Kraljica favorizirali već da su bili protivni proganjanju njegovih sljedbenika.

Spread the Truth