Emanuel Swedenborg

‘Gospod mi je dozvolio istovremeno biti u duhovnom i prirodnom svijetu, i sa anđelima razgovarati kao sa ljudima, i na taj način se upoznati sa stanjima onih koji nakon smrti prijeđu u taj do sada nepoznat svijet. Razgovarao sam sa svim svojim rođacima i prijateljima, također sa kraljevima, vojvodama, i učenim ljudima nakon njihovog odlaska iz ovog života, i to neprestano u trajanju od dvadeset i sedam godina. Ja sam stoga u stanju, iz stvarnog iskustva, opisati stanja ljudi nakon smrti, i to onih koji su živjeli dobrim životima, kao i onih koji su živjeli opakim životima.’

Emanuel Swedenborg

‘Gospod mi je dozvolio istovremeno biti u duhovnom i prirodnom svijetu, i sa anđelima razgovarati kao sa ljudima, i na taj način se upoznati sa stanjima onih koji nakon smrti prijeđu u taj do sada nepoznat svijet. Razgovarao sam sa svim svojim rođacima i prijateljima, također sa kraljevima, vojvodama, i učenim ljudima nakon njihovog odlaska iz ovog života, i to neprestano u trajanju od dvadeset i sedam godina. Ja sam stoga u stanju, iz stvarnog iskustva, opisati stanja ljudi nakon smrti, i to onih koji su živjeli dobrim životima, kao i onih koji su živjeli opakim životima.’

75:5, 6 (‘Vas dvoje ste JEDNO’)

Print Friendly, PDF & Email

‘Vas dvoje ste JEDNO!’

[5] Pošto sam u svojim mislima žudio naučiti o brakovima najdrevnijih ljudi, gledao sam trenutak u muža a trenutak opet u ženu, i na njihovim licima primijetio sam, takoreći, jedinstvo njihovih duša. Tako da sam rekao: ‘Vas dvoje ste jedno.’ Čovjek je na to odgovorio: ‘Nas dvoje (je)smo jedno. Njezin život je u meni i moj u njoj. Mi smo dva tijela ali jedna duša. Naša veza je poput veze kakvu u grudima imaju (dva šatora  koja se zovu) srce i pluća. Ona je moje srce a ja sam njezina pluća. Ali pošto mi ovdje pod ‘srcem’ razumijemo ljubav, a pod ‘plućima’ mudrost, ona je  stoga ljubav moje mudrosti, a ja sam mudrost njezine ljubavi. Njezina ljubav stoga formira vanjski omotač moje mudrosti a moja mudrost je u njezinoj ljubavi iznutra. Kao rezultat toga, kako si rekao, jedinstvo naših duša se vidi na našim licima.’

[6] Onda sam ga zapitao: ‘Ako je sjedinjenje takvo, možeš li ti onda gledati na bilo koju drugu ženu osim svoje vlastite?’ ‘Da’, on odgovori, ‘mogu, ali budući da je moja žena ujedinjena sa mojom dušom, mi oboje gledamo, i onda ni najmanja iskrica požude ne može ući. Jer kada ja gledam u žene drugih muškaraca, ja ih gledam kroz moju vlastitu ženu, koju jedinu volim. A kako je ona u stanju percipirati sve moje sklonosti, ona stoga, poput posrednika, usmjerava moje misli, odstranjuje sve neprikladno i istovremeno me nadahnjuje sa hladnoćom i stravom prema svemu što nije čedno. Prema tome, za nas ovdje je nemoguće gledati sa požudom na bilo koju ženu od naših drugova baš kao što je nemoguće gledati u svjetlo naših nebesa iz stanja paklenog mraka (ili ‘sjena Tartara’). Kod nas, dakle, ne postoji čak ni ideja u mislima, a još manje riječ ili govor, za mamljenja požudne ljubavi.’ On nije mogao izgovoriti pohotna ljubav (tj. razvratnosti) jer se tome suprotstavljala čednost njihova neba.’

                        E.Swedenborg ‘Conjugial love (O bračnoj ljubavi) – 75:5, 6’

Spread the Truth