349. VIDLJIVE STVARI U STVORENOM SVEMIRU SVJEDOČE DA PRIRODA NIJE STVORILA I NE STVARA NIŠTA, VEĆ JE BOŽANSTVO IZ SEBE, I TO KROZ DUHOVNI SVIJET, STVORILO I STVARA SVE STVARI

Većina (ili ‘jako mnogo’) ljudi u svijetu govori iz pričine (ili ‘govori na osnovu onog što im se pričinjava’), te kažu da sunce sa svojom toplinom i svojim svjetlom stvara sve stvari koje se mogu vidjeti na livadama, u poljima, vrtovima i šumama, da sunce sa svojom toplinom leže crve iz njihovih jajašaca, da životinje na zemlji kao i ptice u zraku čini plodnima (tj. da je sunce uzrok njihovog razmnožavanja), i čak da čovjeku daje život (ili ‘da čak i nas donosi u život’). Ljudi čiji je govor baziran/zasnovan jedino na pričinama (pričina = kako stvari izgledaju čovjekovu oku) mogu govoriti na taj način i bez da te sile/sposobnosti pripisuju prirodi. Jer oni u stvari o tome i ne razmišljaju (ili ‘tome ne pridaju pažnju’). To je kao kad ljudi govore o suncu, te kažu kako ono izlazi i zalazi, te na taj način stvara dane i godine, i da je sada na ovoj ili onoj visini. Oni (u tom slučaju) također govore iz pričine, što i mogu činiti, i to bez razmišljanja o tome da sunce (u stvari) stoji na jednom mjestu i da se zemlja okreće (oko njega).

Ljudi koji su za sebe našli dokaze u potvrdu ideji da sunce stvara sve stvari koje se pojavljuju na zemlji uz pomoć svoje topline i svjetla, na kraju završe tako što pripisuju sve stvari prirodi, čak i stvaranje svemira. Oni postanu naturalisti/prirodnjaci/materijalisti i, naposlijetku/konačno, ateisti. Poslije toga oni zaista mogu reći/govoriti kako je Bog stvorio prirodu i kako ju je obdario sa silom da stvara takve pojave (ili ‘da sve to čini’), ali to oni govore iz straha da ne bi izgubili dobar glas/ugled. Međutim, istovremeno oni i dalje pod Bogom Stvoriteljem (ili ‘kada misle na Boga Stvoritelja’) misle na prirodu – neki od njih pak misle na ono najunutarnije u prirodi -, te Božanske stvari o kojima naučava crkva smatraju sasvim nevažnima/trivijalnima.

350.      Nekim ljudima mi ipak moramo oprostiti što su određene vidljive pojave (ili ‘ono što vide’) pripisali prirodi, i to iz slijedeća dva razloga: Prvi, zato što oni nisu znali ništa o Duhovnom Suncu, u kojem/gdje je Gospodin, i o uplivu iz njega (ili ‘o njegovom uplivu’), niti su išta znali o duhovnom svijetu, njegovom stanju (ili ‘uvjetima u njemu’), ili pak o prisutnosti tog svijeta u čovjeku (ili ‘sa ljudima’). Kao rezultat toga su oni o duhovnoj stvarnosti mogli razmišljati jedino kao o čišćem obliku zemaljske stvarnosti, tako da su (po njihovom mišljenju) anđeli bili ili u eteru ili na zvijezdama, dok je đavao bio ili zlo u čovjeku ili, ako bi stvarno postojao, onda je bio u zraku ili u dubinama zemlje, te da su naše/ljudske duše nakon smrti bile ili u centru zemlje ili u nekom neodređenom/tajanstvenom ‘negdje’ gdje čekaju sudnji dan, i ovome slične obmane koje izvode iz svojeg (ili ‘koje su posljedica njihovog’) neznanja o duhovnom svijetu i njegovu suncu.

Drugi razlog zbog kojeg im treba oprostiti (ili ‘zbog kojeg ih treba ispričati’) je da oni nikako nisu mogli znati na koji način Božanstvo stvara sve pojave koje se pojavljuju na zemlji, na kojoj (misli se na zemlju) ne postoje (ili ‘čovjek može pronaći ne’) samo dobre već također i loše stvari. Oni su se bojali sebe ustvrditi u takvoj ideji, da ne bi Bogu pripisali također stvaranje i tih zlih/loših stvari, ili da ne bi formirali materijalnu ideju/koncept o Bogu, sjedinjavajući/izjednačavajući tako Boga i prirodu, miješajući ih (and therefore confusing them).

Ovo su dva razloga zbog kojih treba oprostiti onim ljudima koji su vjerovali da priroda stvara vidljivi svijet silom kojom je obdarena pri stvaranju. Međutim, onima koji su pronašli dokaze u potvrdu toga da priroda stvara te pojave, i koji su tako postali ateisti, se ne može oprostiti (ili ‘ne može ih se ispričati/opravdati’), pošto su oni isto tako mogli pronaći dokaze u potvrdu toga da je te pojave stvorilo Božanstvo. Neznanje zaista opravdava čovjeka, ali ne otklanja potvrđenu neistinu, pošto se takva neistina slaže/sukladna je sa zlom (ili ‘pošto je takva neistina u intimnoj vezi sa zlom’), i stoga sa paklom. Posljedično tome (ili ‘kao rezultat toga’), te iste osobe koje su sebe potvrdile (ili ‘koje su pronašle dokaze’) u korist prirode čak do te mjere da su Božanstvo sasvim odvojili od nje, ne smatraju ništa za grijeh, pošto je sav grijeh grijeh protiv Božanstva, a oni su Božanstvo odvojili od prirode, i stoga odbacili. Ako ljudi u svom duhu ne smatraju ništa za grijeh (ili ‘ako im grijeh ne predstavlja ništa’), onda nakon smrti, kada postanu duhovi, jure kao zarobljenici pakla u neopisive/užasne posljedice svojih razuzdanih/raspuštenih žudnji/požuda.

351.   Ljudi koji vjeruju u to da Božanstvo djeluje/operira u svakom i najmanjem dijeliću prirode su u mogućnosti, iz jako mnogo stvari koje im priroda ukazuje (ili ‘koje vide u prirodi’), skupiti dokaze u prilog Božanstva, i to u istoj mjeri kao i drugi/ostali koji su skupili dokaze u prilog prirode, da, čak još i više. Ljudi koji su se odlučili u korist Božanstva pridaju pažnju čudesima koja se vide u/pri stvaranju biljaka a i životinja. U reprodukciji biljaka oni vide kako iz malog sjemena koje je bačeno u zemlju izrasta korijen, iz njega stabljika, zatim grane, lišće, cvjetovi i plod, i tako sve do novog sjemena, baš kao da je sjeme znalo taj red napredovanja/napretka ili procesa uz pomoć kojeg će se obnoviti (renewed = produžiti svoje postojanje). Koje racionalno biće može zamisliti/vjerovati da sunce, koje je čista/sama (ili ‘ništa drugo do’) vatra, ima (ili ‘u sebi nosi’) to znanje, ili da ono sa svojom toplinom i svojim svjetlom može obdariti biljku sa mogućnošću stvaranja takvih rezultata/efekata, te da u biljkama može stvarati ta čudesa, i (naposlijetku) da sa njima ima svrhovitu namjeru? Svaki čovjek uzdignuta razumijevanja, kada vidi te stvari i kada razmišlja o njima, ne može a da ne misli kako one dolaze od (ili ‘proizlaze iz’) Onog Koji ima beskonačnu mudrost, stoga od Boga.

Oni koji priznaju Božanstvo ovo vide i na ovaj način razmišljaju. Ljudi koji ne priznaju Božanstvo ne vide i ne misle na taj način, (ali samo zbog toga) jer to ne žele. Stoga oni dozvoljavaju da njihovo racionalno potone dolje u čulno, koje izvlači/dobija sve svoje ideje od svjetla (lumen) koje okružuje naša tjelesna čula. Oni onda ‘dokazuju/potvrđuju’ svoje iluzije/neistine govoreći, ‘Zar ne vidiš da sunce stvara ove stvari uz pomoć svoje topline i svjetla? Što je (u sebi) stvar koju ne vidiš? Da li je ona (u sebi) išta?’

Ljudi koji su se odlučili u korist Božanstva obraćaju pažnju na čuda koja vide u načinu na koji se razmnožavanju životinje. Na ovom mjestu (at this point) ću spomenuti jedino ono što se događa u jajima. Skriveno u ‘sjemenu’ ili u potencijalu/mogućnosti unutar jajeta se nalazi maleno pile, koje ima sve što mu treba da bi se izleglo, a također i sve što mu treba za rast nakon izljeganja, dok ne postane ptica, leteće stvorenje oblika istog kao i roditelj. Ako bi ljudi pažljivo promatrali prirodu te žive forme, te duboko/dobro razmislili o njoj, oni bi morali biti zapanjeni/zadivljeni (ili ‘ne bi se moglo dogoditi da ne budu zapanjeni/zadivljeni’). Oni vide, na primjer, kako u najmanjim/najsitnijim baš kao i u najvećim stvorenjima, u vidljivim baš kao i u nevidljivim, postoje senzorski organi vida, sluha, mirisa, okusa i dodira; a također i organi kretanja zvani mišići -, ta stvorenja u stvari lete i hodaju, i imaju organe oko svojih pluća i srca, koji su pokrenuti/aktivirani njihovim mozgovima. Bili smo obavješteni od strane ljudi koji su pisali o njihovoj anatomiji da čak i najobičniji insekti (ili ‘insekti najniže vrste’) imaju ove organe (ili ‘uživaju ove darove’): vidi posebice Swammerdamovu ‘Bibliju Prirode’.  

Oni koji pripisuju sve prirodi zasigurno vide ove stvari, ali oni jednostavno misle kako se te stvari ‘događaju’ te  izjavljuju kako ih priroda stvara sama od sebe (ili ‘kako ih priroda uzrokuje’); a oni tako govore iz razloga što su svoj um okrenuli/odvratili od razmišljanja o Bogu. A ako su ljudi odvratili/okrenuli svoje umove od razmišljanja o Bogu, onda kada vide čudesa u prirodi ne mogu (o njima) razmišljati racionalno, a pogotovo ne duhovno. Oni razmišljaju na tjelesan i čulan način, a čineći tako oni o prirodi razmišljaju od onog unutar prirode a ne od onog što je iznad nje. Na posve isti način razmišljaju ljudi (koji su) u paklu. Jedina razlika između njih i životinja je ta što oni imaju mogućnost racionalnog razmišljanja, što će reći, oni mogu razumijeti i misliti drugačije samo ako to žele.

352.      Ako se ljudi okrenu/odvrate od razmišljanja o Božanstvu kada vide čudesa u prirodi te postanu čulni (sense-centered), oni onda ne uzimaju u obzir činjenicu da je njihov vid tako prost/grub/sirov da njime vide mnoštvo malih insekata kao jedan (jedini) oblak. A ipak svaki od tih pojedinačnih insekata je dizajniran za opažanje i za kretanje, što znači da je obdaren tkivima i komorama, sa majušnim srcima, plućnim/zračnim cijevima, organima i mozgovima. Ti su organi istkani od najčišćih supstanci u prirodi, dok način na koji su istkani sasvim precizno odgovara tom specifičnom životu koji aktivira njihove najmanje elemente.

Ako uzmemo u obzir da je naš vid tako grub/prost/sirov da nam mnoštvo takvih stvorenja, svako zajedno sa svom njegovom kompleksnošću/složenošću, izgleda kao maleni oblak, i ako onda spoznamo da usprkos toga čulni ljudi misle i prosuđuju na osnovu onog što vide svojim okom, možemo vidjeti u kolikoj mjeri su njihovi umovi zatupljeni, i stoga u kakvom se gustom mraku nalaze po pitanju duhovnih stvari. 

353.      Svatko može, iz vidljivih pojava (ili ‘na osnovu onog što vidi’) u prirodi, naći potvrdu (ili ‘odlučiti’) u korist Božanstva samo ako on to hoće (ili ‘ako tako odluči’), a ljudi koji svoje razmišljanje baziraju na Bogu i životu te potvrde uistinu i nalaze. Oni to čine, na primjer, dok promatraju ptice u zraku, (kada vide) kako svaka vrsta zna svoju vlastitu hranu i gdje ju može pronaći, kako prepoznaje svoju vrstu po zvuku i izgledu, i kako zna koji su među ostalim vrstama  (ili ‘među njima’) njeni prijatelji a koji su neprijatelji. Oni se sjedinjuju u vjenčanju, znaju se pariti i kako vješto izgraditi svoja gnijezda. U njih oni polažu svoja jaja, zatim sjede na njima, poznavajući period inkubacije; a kada to vrijeme istekne oni onda liježu svoje mlade, vole ih nježno, štite/zakriljuju ih svojim krilima, donose im hranu u njihove kljunove kojom ih hrane, i to sve do onog trenutka dok mlade ptice ne postanu sposobne da se brinu same za sebe, i dok ne počnu činiti te iste stvari, osnivajući vlastite porodice, osiguravajući tako produžetak svoje vrste.

Svatko tko je voljan reflektirati na Božanski upliv (ili ‘misliti o Božanskom uplivu’) kroz duhovni svijet u prirodni, može vidjeti taj upliv u ovim stvarima. Svatko, ako hoće, može reći iz svoga srca, ‘Takva znanja ne mogu uplivavati/utjecati u te stvorove iz prirodnog sunca kroz njegove zrake svjetla. Sunce, koje omogućava/osigurava prirodu sa njezinim počecima i njezinom suštinom, je čista vatra, stoga su zrake njegova svjetla, baš kao i sve materijalno, u potpunosti mrtve/beživotne’.*  Mi stoga dolazimo do zaključka (ili ‘možemo izvući zaključak’) da takva čuda (ili ‘ovakve stvari’) dolaze od upliva Božanske Mudrosti u najisturenije/najizvanjskije dijelove prirode.  

*Na ovom mjestu su Swedenborgove špekulacije/pretpostavke u svezi Sunca, kojeg on, kao uostalom i sve materijalno, smatra ‘sasvim mrtvim/ne-živim’, u potpunosti netočne. Naučnici (Rutherford i Bohr) su početkom dvadesetog stoljeća otkrili (otkrića protona u 1920 i neutrona u 1932), dokazali i priznali (Max Planck) kako ‘materija’ ni u kojem slučaju nije ‘mrtva’ već itekako ‘živa’ i ‘pokretna’; s druge strane, današnja nauka je u potpunosti potvrdila ono što je već (!) polovinom 19 stoljeća, kada o tome ni jedan naučnik nije mogao ni sanjati (otkrića myona, neutrina i antineutrina), Gospodin otkrio o ‘prirodi’ svemira i materije u njemu kroz pero svoga ‘vjernog pisara’ Jakoba Lorbera; ‘Materije, u pravom smislu te riječi (znači ‘mrtve’), (nikako) ne može biti, pošto je ona, kao efekt svoje unutarnje energije/sile (ili ‘efekt unutarnjih sila/energija’), samo pričina/iluzija. Taj efekt se događa/javlja/pojavljuje na (takav) način, takve je prirode i forme, da vam omogućava/dozvoljava spoznaju kako te sile/energije (nikako) ne mogu biti efektivne bez inteligencije. Gdje god se u objektu ili u biću može otkriti određena forma, oblik i karakteristika/svojstvo, nitko ne može negirati/poreći kako su unutar njega aktivne inteligentne sile.’  Gospodin Isus Krist Jehova Stvoritelj Jedini Bog ‘Zemlja i Mjesec – 42’ J.Lorber; ‘Drugim riječima’, nadovezuje se na Gospodina Dr Walter Lutz, ‘sva supstanca cijelog materijalnog stvaranja se sastoji od inteligentnih sila, tj. sila koje posjeduju svjesnost/svijest i volju. Sve je stoga duhovne prirode (tj. ‘živo’), u svim stvarima koje postoje, od atoma pa do sunčevog sistema, od kamena do čovjeka, žive i djeluju duhovi.’ Dr. Walter Lutz ‘Temeljni Principi Života – 15’; u svezi same prirode, početaka, ‘života’ te odredišta materije vidi također ‘Bogo-Čovjek – 531-1243’.

354.      Svatko može naći dokaze/potvrdu (ili ‘odlučiti se’) u korist Božanstva od stvari koje se vide (ili ‘pojava’) u prirodi, kada vidi gusjenice leptira, koje da bi udovoljile određenom porivu, traže i nastoje promijeniti svoje zemaljsko stanje u ono koje naliči (ili ‘ono više analogno’) nebeskom. Tako gusjenice gmižu na određena mjesta gdje sebe ovijaju kao u maternicu sa ciljem ponovnog rođenja, i tamo postaju chrysalises (= gusjenica u fazi čahure), pupae (= slijedeća faza u transformaciji između gusjenice i leptira), instars (= slijedeća faza metamorfoze), nimfe (= mladi leptir u još nepotpunoj transformaciji) i naposlijetku leptiri. One su na kraju ove transformacije (ili ‘kada se ova metamorfoza završi’) opremljene sa prekrasnim krilima već prema njihovoj vrsti, lete uvis u zrak kao u svoje nebo, gdje se igraju radosno, vjenčavaju/pare se, polažu jaja, te osiguravaju za sebe potomstvo. A u međuvremenu se hrane sa slatkom i mekom hranom iz cvijeća.

Da li ima netko tko je na osnovu promatranja vidljivih fenomena/pojava u prirodi pronašao dokaze u korist postojanja Božanstva (ili ‘koji se odlučio u korist Božanstva’), a da ne vidi određenu sliku našeg zemaljskog stanja u ovim stvorenjima kao gusjenicama, te sliku našeg nebeskog stanja u njima kao leptirima? A ipak ljudi koji su za sebe našli potvrde na strani/u korist prirode, pošto su iz svojih umova odbacili ideju/koncept o bilo kakvom ‘nebeskom stanju’, iako zaista vide ove fenomene kažu da su to samo obični zemaljski/prirodni instinkti.

355.    Svatko se može uvjeriti u postojanje Božanstva (ili ‘svatko se može odlučiti za Božanstvo’), na osnovu stvari koje se vide u prirodi, samo ako uzme u obzir ono što znamo u svezi pčela. Pčele znaju kako sakupljati vosak i kako sisati med iz biljaka i cvijeća, i kako graditi ćelije poput malih kućica, te ih organizirati u formu/obliku jednoga grada sa ulicama kroz koje onda ili ulaze unutra ili pak izlaze vani. One osjećaju na jako velikoj udaljenosti cvijeće i biljke iz kojih sakupljaju vosak za svoje kuće, i med za svoju hranu, te natovareni sa njima lete nazad u direktnoj liniji prema košnici iz koje su poletjeli. Na taj način one osiguravaju za sebe hranu i nastambu/skrovište za nadolazeću zimu, koju kao da su vidjeli unaprijed, tj. kao da su znali da ona dolazi (ili ‘o kojoj kao da su unaprijed imali znanje’). Oni također postavljaju nad sobom gospodaricu kao kraljicu, koja će rađati (ili ‘iz koje će nastati’) buduće generacije, grade joj kraljevski dvor iznad nje, te ju okružuju sa čuvarima koji patroliraju tamo i amo. A kada se približi vrijeme rađanja, onda ona odlazi sa svojom pratnjom (ili ‘svojim slugama’) od ćelije do ćelije, polažući svoja jaja u ćelije, koje od strane pratioca budu zapečaćene da bi se jaja zaštitila od zraka. Iz tih jaja će se izleći buduće generacije.

Kasnije, kada to potomstvo sazrije u dovoljnoj mjeri da može činiti to isto, ono bude otjerano iz košnice. Otjerani roj se najprije sakupi u jednu grupu, pa onda u tijelo, tako da se zajednica ne bi raspršila, te leti unaokolo u potrazi za vlastitim domom. Štoviše, u jesen su beskorisni trutovi/neradnici izbačeni napolje te im se otkidaju krilca, tako da se ne bi mogli vratiti u košnicu i konzumirati hranu za koju nisu radili. Ima još puno toga što nam omogućava slijedeći zaključak, zbog korisne funkcije koju izvršavaju za ljudsku rasu i iz/od upliva iz duhovnog svijeta pčele imaju određenu formu vlade/uprave poput one kakva postoji na zemlji među ljudima, i čak poput one među anđelima nebeskim. Da li ima itko tko je obdaren/opskrbljen sa razumijevanjem a da ne vidi kako njihove metode/vještine (ili ‘stvari poput ovih’) ne dolaze iz prirodnoga svijeta (ili ‘da ne mogu biti posljedica slučajnosti’)? Što sunce, izvor prirode (ili ‘iz kojeg priroda postoji/nastaje’), ima zajedničko sa upravom/upravljanjem koje se može takmičiti i kojeg možemo usporediti sa nebeskom upravom (ili ‘nebeskim upravljanjem’)?

Iz svega ovog, baš kao i iz mnoštva drugih čudesa među jednostavnim životinjama, se ljudi koji priznaju i obožavaju prirodu odlučuju u korist prirode, dok ljudi koji priznaju i obožavaju Boga, na osnovu istih tih stvari, potvrđuju sebe (ili ‘nalaze dokaze’ ili pak ‘odlučuju se’) u korist Božanstva. Jer duhovni čovjek vidi u njima duhovne sile/stvari a prirodan čovjek prirodne sile/stvari, stoga svatko prema njegovom vlastitom karakteru (ili ‘jer mi vidimo odraz naše vlastite prirode’).

Što se mene tiče (ili ‘za mene’), fenomeni ove vrste su dokaz o uplivu duhovnog u prirodno, tj. duhovnog svijeta u prirodni svijet, stoga o uplivu koji proizlazi/dolazi iz Gospodinove Božanske Mudrosti. Najozbiljnije se zapitajte (ili ‘dobro razmislite’) da li bi mogli čak i misliti analitički u svezi bilo kakve vrste upravljanja/vlade, bilo kakvog civilnog zakona, ili moralne vrline, ili bilo koje duhovne istine, da Božanstvo sa Svojom mudrošću nije uplivavalo kroz duhovni svijet? U mom vlastitom slučaju, ja to nikad nisam mogao, a i dalje ne mogu. Jer ja sam u stvari taj upliv neprestano promatrao, perceptibilno i osjetilno, sada već oko devetnaest godina, i stoga ovo govorim iz svog vlastitog iskustva.

356.      Da li je moguće da išta prirodno (ili ‘što je od prirode’) za svoj cilj ima određenu svrhu i da rasporedi te svrhovitosti prema njihovu redu i obliku? Tako nešto može napraviti samo netko tko je mudar; a nitko ne može tako organizirati i oblikovati svemir osim Boga, Koji ima beskonačnu mudrost. Tko drugi, ili što drugo, može pred-vidjeti i učiniti dostupnim sve te stvari koje nam služe kao hrana i obuća, – hranu od plodova zemlje i od životinja, te obuću također, od oboje?

Pravo je čudo da tako beznačajno stvorenje kao što je svilena buba može obući u svilu i prekrasno ukrasiti i žene i muškarce, od kraljica i kraljeva sve do sluga i služavki; i da tako beznačajni insekti poput pčela mogu osigurati vosak za svijeće uz čiju pomoć su osvjetljeni hramovi i palače. Te i mnoge druge stvari su jasni/uvjerljivi dokazi da je Gospodin iz Sebe uz pomoć duhovnog svijeta (ili ‘kroz duhovni svijet’), stvorio sve što vidimo da postoji (ili ‘što se događa’) u prirodi.

357.      Gore rečenom treba dodati slijedeće, ja sam u duhovnom svijetu vidio ljude koji su na osnovu vidljivih stvari (ili ‘pojava’) u svijetu sebe potvrdili u korist prirode i to do te mjere da su naposlijetku/na kraju postali ateisti. Na duhovnom svjetlu je njihovo razumijevanje izgledalo kao otvoreno sa donje strane, ali zatvoreno sa gornje. Razlog tome je da su oni u svojim mislima gledali dolje prema zemlji a ne gore prema nebu. Gornja površina njihove senzorske/čulne funkcije, koja je (ili ‘koja predstavlja’) najniži stupanj inteligencije, je izgledala kao da na sebi ima određenu vrstu prekrivača/zastora. Kod nekih ljudi je (taj zastor/prekrivač) svjetlucao poput paklene vatre, kod nekih je bio crn poput čađe, a u nekih pak, olovne boje poput leša. Stoga čuvajte se odluke u korist prirode, odlučite za Božanstvo: za tako nešto uistinu ne nedostaje materijala.’

E.Swedenborg ‘Anđeoska mudrost u svezi Božanske ljubavi & mudrosti – 349-357′