283. Svatko tko razmišlja sa čistim/zdravim razumom vidi da svemir nije bio (= mogao biti) stvoren iz ničeg, pošto vidi da iz ničeg ništa ne može biti napravljeno/stvoreno. Jer ništa je ništa, a stvoriti nešto iz ničeg je kontradikcija/proturječno, a što je kontradiktorno/proturječno je suprotno svjetlu istine koje je od Božanske mudrosti. A sve što nije od Božanske mudrosti nije od Božanske svemogućnosti. Svatko tko misli sa zdravim/čistim razumom također vidi da su sve stvari bile stvorene od/iz supstance koja je Supstanca u sebi ili sâma Supstanca, jer to je sâma Suština, iz koje sve stvari koje imaju svoje biće mogu postojati (ili ‘doći u postojanje’). A pošto je Bog jedini Supstanca sâma u sebi, i posljedično tome sâma Suština (ili ‘sâma Bît’), očigledno je da postojanje stvari nema drugog izvora.
[2] Mnogi ljudi su ovo vidjeli/razumjeli pošto im njihov razum to omogućava. No oni se to nisu usudili i potvrditi iz straha da ne bi možda došli do pomisli kako je stvoreni svemir – Bog, pošto je od/iz Boga, ili da je priroda došla u postojanje sama od sebe, stoga da je ono ‘najunutarnije’ u prirodi ono što se naziva Bogom. Kao rezultat toga, iako su mnogi ljudi vidjeli kako ishodište svih stvari nije iz drugog izvora do Boga i Njegove suštine/bîti, ipak se oni nisu usudili napredovati iza/preko svoje prve misli o ovom subjektu, iz straha da se njihovo razmišljanje ne bi zaplelo u tako-zvani Gordijski čvor, iz kojeg ga na kraju ne bi mogli izvući/osloboditi. Oni ne bi mogli izvući njihovo razumijevanje iz razloga što su o Bogu i o Božjem stvaranju svemira razmišljali u terminima/uvjetima vremena i prostora, koji su vlasništvo prirode (= koji pripadaju prirodi), a nitko nije u stanju imati percepciju o Bogu ili pak o stvaranju svemira od/iz perspektive prirode. U drugu ruku, svatko čije razumijevanje je na (ili ‘u bilo kakvom’) unutarnjem/duhovnom svjetlu (ili ‘posjeduje određeno unutarnje svjetlo’), može shvatiti prirodu i njezino stvaranje iz Božje perspektive, pošto Bog ne postoji u prostoru i vremenu. Da Božanstvo ne postoji u prostoru se može vidjeti iznad u pogl. 7-10. Da Božanstvo ispunjava svaki prostor i svaki interval prostora u svemiru neovisno o prostoru, u pogl. 69-72. A da je Božanstvo neovisno o vremenu prisutno kroz svo vrijeme (ili ‘u svom vremenu’), u pogl. 69-72.
U raspravama koje slijede će se vidjeti da iako je Bog stvorio svemir i sve njegove sastavnice (ili ‘i sve što je u njemu’) iz Sebe (out of Himself), ipak u stvorenom svemiru ne postoji ni najmanja čestica koja je Bog. Mi ćemo također uključiti mnoga druga promatranja koja će ovaj predmet ukazati na njegovom pravom svjetlu.