249. Postoje tri vrste prirodnih ljudi; Prva vrsta se sastoji od onih koji ne znaju ništa o Božanskim odredbama. Druga vrsta se sastoji od onih koji znaju/su čuli za postojanje tih odredbi, ali ne mare za njih/ne razmišljaju o životu u skladu sa njima. Treća vrsta se sastoji od onih koji te odredbe tretiraju sa prezirom/ohološću i odbacuju ih.

Što se tiče prve klase, koja se sastoji od ljudi koji o Božanskim odredbama ne znaju ništa, oni ne mogu drugačije nego ostati prirodni, pošto oni sami (od sebe) ne mogu naučiti te odredbe. Svaki čovjek o Božanskim odredbama nauči od drugih koji ih znaju iz svoje religije, a ne kao rezultat direktnog otkrovenja (o tom subjektu pogledaj E.Swedenborg ‘Doktrina o Svetom Pismu za Novi Jeruzalem – 114-118’).

[2] Ljudi druge klase, koji znaju o postojanju Božanskih odredbi ali za njih ne mare/ne razmišljaju o životu u skladu sa njima, također ostaju prirodni jer se brinu/zaokupljaju jedino sa stvarima od svijeta i osobnim stvarima. Oni nakon smrti postaju robovi i sluge duhovnim ljudima u skladu sa radom kojeg mogu izvršavati za one koji su duhovni. Jer prirodan čovjek je sluga i rob a duhovan čovjek je gospodar i vladar.

[3] Ljudi treće klase, koji Božanske odredbe tretiraju sa prezirom/ohološću te ih odbacuju, ne samo da ostaju prirodni već u skladu sa kvalitetom svoje mržnje i negiranja/odbacivanja tih odredbi postaju čisto tjelesni/čulni. Čulni ljudi su najniža klasa prirodnih ljudi, oni nisu u stanju misliti iznad pričina i obmana svojih tjelesnih čula. Takvi ljudi nakon smrti završavaju u paklu.’