234. Zakoni dopuštenja/pristanka su također zakoni Božje providnosti

Ne postoje zasebni zakoni dopuštenja/pristanka ili (zakoni) odvojeni od zakona Božje Providnosti; oni su zaista isti/jedno te isto. Kada se, prema tome, kaže da Bog (nešto) dozvoljava/dopušta, to ne znači da On to i želi, već da On to ne može spriječiti/otkloniti/izbjeći zbog krajnjeg cilja, koji je spasenje (ljudske rase). Što god da je učinjeno poradi kraja, naime, spasenja, je u skladu sa zakonima Božje Providnosti. Jer, kako je bilo rečeno ranije, Božanska Providnost se, imajući ovaj cilj neprestano u vidu, kreće putevima koji su različiti i suprotni čovjekovoj volji. Prema tome, u svakom trenutku njezinog djelovanja ili na svakom koraku njezinog napretka/progresa, kada percipira da čovjek odstupa od ovog  kraja, ona ga usmjerava, savija i raspoređuje u skladu sa svojim zakonima izvlačeći/povlačeći ga iz zla i vodeći ga ka dobru. Iz onoga što slijedi će se vidjeti da se to ne može učiniti bez da se dozvoli zlo. Štoviše, ništa se ne može dopustiti bez razloga, i takav razlog se jedino može pronaći u nekom zakonu Božje Providnosti koji objašnjava zašto je to (zlo) dopušteno.