{a) Misionarska putovanja po Istoku. Sundar Singh u Sjevernoj Indiji
{a) Misionarska putovanja po Istoku. Sundar Singh u Sjevernoj Indiji
‘… Poput Johna Wesleya, on je cijeli svijet smatrao svojom župom, i propovijedao je svugdje i svima koji bi primili njegovu poruku…’
Tibet i Nepal
‘… Od ranih dana svoje misionarske aktivnosti Sundar Singh je napravio srčanu odluku ići u Tibet, tu ‘mračnu, zatvorenu zemlju,’ kako ju naziva, i propovijedati Evanđelje u ovoj tvrđavi Budizma. On nije poznavao niti jezik niti zemlju niti ljude; on je jedino znao da su poteškoće na putu propovijedanja Evanđelja u toj zemlji bile vrlo velike. Ali u svojoj ljubavi prema Kristu, njegovoj revnosti/žaru za Evanđeljem, i njegovoj spremnosti da položi svoj život za Krista, on nije prezao od nijedne opasnosti ili poteškoće…’
Južna Indija i Daleki Istok
‘… Od 1912 godine se Sadhuova slava proširila kroz cijelu Indiju…’
‘… Riječima Dr. Macnicola, Sundar Singh je prolazio kroz Indiju ‘poput magneta.’ Gjegod je otišao Kršćani i ne-Kršćani su pritjecali da bi ga vidjeli…’
‘… Moja nagrada je Gospod, Koji je dao Svoj život za mene, i moja je savjesna dužnost žrtvovati sebe i sve što jesam Njemu, Koji je meni sve…’
(b) Misionarska putovanja po Zapadu
(b) Misionarska putovanja po Zapadu
‘… Neposredni razlog je, međutim, bio, kao i uvijek u životu Sadhua, poseban poziv od strane Boga. ‘Jedne noći dok sam bio u molitvi sam primio poziv da propovijedam u Engleskoj.’ ‘U molitvi mi je Božja volja postala jasna, i znao sam da trebam posjetiti tako zvane Kršćanske zemlje. Osjećao sam da tamo također trebam dati svoje svjedočanstvo…’
‘… Holandski teolog piše u privatnom pismu: ‘To je za mene bilo otkrovenje, i vidjeti ga je učinilo svijet Novog Testamenta više živim i stvarnim…’
‘… Profesor jednog Engleskog sveučilišta, koji je bio agnostic, je rekao Sadhu-u: ‘Nije to bilo tvoje propovijedanje koje me preobratilo, već ti osobno; ti, Indijac, si toliko poput Krista u duhu i ponašanju; ti si živi svjedok Evanđelju i Osobi Isusa Krista…’
‘… Običavao sam misliti kako su stanovnici tih zemalja svi bili predivni ljudi; ali kada sam vidio ljubav prema Bogu u njihovim srcima i što oni čine za nas, mislio sam kako oni moraju biti živući Kršćani. Ali kada sam putovao kroz te zemlje promijenio sam svoje mišljenje. Otkrio sam kako su stvari prilično drugačije. Bez sumnje u tim zemljama ima istinskih Božjih slugu, ali svi nisu Kršćani. Počeo sam uspoređivati stanovnike poganskih zemalja sa onima u Kršćanskom svijetu. Prijašnji su pogani pošto obožavaju kipove napravljene ljudskim rukama; u tako zvanim Kršćanskim zemljama, međutim, sam otkrio goru vrstu poganstva; ljudi obožavaju sebe. Mnogi od njih idu u kazalište umjesto da se mole i čitaju Riječ Božju; oni se opijaju i počinjavaju raznorazne druge grijehe. Počeo sam shvaćati da se ni jedna Evropska zemlja ne može sa pravom nazvati Kršćanskom, ali da tamo postoji pojedinačnih Kršćana…’
