3. U svijetu, a ipak van svijeta  

‘Istinski Kršćanski život treba biti kontemplativan život i aktivan život, život u Bogu i život za braću, molitva u samoći i javno svjedočanstvo.

               ‘Koje su dvije najvažnije stvari koje Kršćanin mora napraviti. Njih ima dvije, i jedna ovisi o drugoj: molitva i rad. One su poput pluća, od kojih obadva plućna krila moraju biti korištena.’

               Gledano sa ovog dvostrukog aspekta, Kršćanski život je obadvoje, i život na nebu i život u svijetu. Onaj koji bi htio živjeti samo na nebu, i okreće svoja leđa cijelom svijetu, je u opasnosti izgubiti nebo u potpunosti; s druge strane, onaj koji sebe posveti radu u svijetu do takve mjere da zaboravi Boga će otkriti kako mu svi njegovi ljudski napori neće biti dovoljni da ga dovedu do neba. Zato Kršćanin mora poduzeti rizik življenja i djelovanja u svijetu a ipak imati svoje srce u nebu, koje je njegov vječni dom.’

‘… Postoji jedan lijek koji će nas zaštititi od kobnog utjecaja materijalnih stvari; ali mi mu se moramo povratiti svakodnevno – to je molitva. Ako živimo u molitvi mi smo skriveni u Bogu. Ja, također, sam otkrio kako moram pobjeći u molitvu kada su stvari ovog svijeta prijetila baciti svoje čini na mene.’

               Molitva, dakle, ima silu vršenja dvostrukog čuda: ona dovodi čovjeka do komunikacije sa Vječnim, dovodi ga u kontakt sa Božanskim Spasiteljem, i istovremeno mu daje snagu da bude aktivan u svijetu bez da sebe pogubi u njemu. Molitva je tajna i kontemplativnog i aktivnog života.