Sundar kao čovjek

‘U tome leži jedna velika tajna Sadhu Sundar Singhove moćnosti nad ljudima gdje god išao. Uzimajući stari ideal samoodricanja on ga je produhovio, i ljudi u njemu vide odraz velikog samoodricanja samog Krista – ne iskajući patiti (trpjeti) poradi same patnje, kao što je slučaj sa Hinduističkim asketizmom, već ju podnašati sa radosnom naklonošću kao Božju volju za njega. Riječima Keshab Chandra Sena:

‘Gle, Krist nam dolazi kao Azijat… da bi ispunio i usavršio tu religiju općenja (communion) za kojoj je Indija dahtala (pant) – da, nakon mnogih stoljeća će ovo općenje biti savršeno u Kristu.’

Sadhu Sundar Singh u sebi samome podsjeća ljude na ovu veliku činjenicu, i gledajući preko (iza) njega oni ‘Vide čovjeka’ koji je ‘zbog nas postao siromašan (2 Korinćanima 8:9)…’

‘… Dok jedan Amerikanac nadodaje:

‘Ljepota u koju se on dnevno zagleda privlači (ili ‘vuče’, tj. ‘vrši utjecaj na’) duboke duše Indije koji ju još nisu ugledali, ali su je vidjeli u njemu. Njegov život je njegova snaga, a taj život treba biti življen da bi se ta snaga osjetila.’