Sadhu Sundar Singh – BIOGRAFIJA
Njegova obitelj i religijska pozadina
Sundar Singh se rodio 3 Rujna 1889 godine, u Punjabu u sjevernoj Indiji. Otac mu se zvao Sher Singh. Njegova majka, duboko religiozna žena, ga je odgajala po plemenitim tradicijama Sikha. Sundar je često govorio o svojoj majci sa puno ljubavi i poštovanja zbog dobrih temelja koje je postavila njegovom budućem životu. Tada još nitko nije znao što Bog namjerava i što će učiniti sa ovim oštroumnim, inteligentnim i discipliniranim mladim čovjekom.
Sundar je bio odgajan u raskoši njegovog obiteljskog bogatstva. Kao Sikh, Sundar je bio podučavan o Hinduizmu i zajedno sa svojim roditeljima je posjećivao Hinduističke hramove i hramove Sikha. Do sedme godine je već zapamtio Bhagavadgitu, kompliciran Hinduistički razgovor koji sadrži duhovne životne lekcije. U šesnaestoj godini, ne samo da je savladao Vede, drevne svete knjige Hinduizma, već je također čitao Quran, svetu knjigu Muslimana. On se zatim upoznao sa nekim sadhuima koji su ga podučavali Yogi. Sadhu je Hindi koji svoj cijeli život posvećuje religiji i odustaje od svih svjetovnih zadovoljstava. Sundar je ostao neoženjen i nezaposlen. Putovao je cijelom Indijom noseći žutu odoru bez ikakve hrane i bez da je imao stalno prebivalište. Živio je jedino od milosrđa drugih (Matej 10:10).
Život Sadhu Sundar Singha je na najzadivljujući način bio nalik Kristovom. Rođen u okruženju dubokoumne Indijske kulture i religije, i u obitelji Sikha, za vrijeme ranog perioda njegovog života Sundarova majka bi ga tjedno vodila da sjedi pored nogu jednog Sadhua, asketskog svetog čovjeka, koji je živio nedaleko u đungli. Njegova majka je bila ona koja ga je potaknula da postane sadhu. Jednom mu je rekla, ‘Ne budi sebičan i materijalističan poput svoje braće, već nastoj pronaći mir za svoj um i čvrsto se drži svoje vjere. Budi sadhu.’ Međutim, on nikad nije ostvario mirnoću u svojim meditacijama. Zahvaljujući vezama koje je njegova majka imala sa nekim ženama iz Britanske misije u Rajpuru, Sundar je mogao ući u školu koju su vodili misionari. Tamo je sundar po prvi puta došao u dodir sa Biblijom. U to vrijeme nije bio zainteresiran za Bibliju. Umjesto toga, on je sebe gorljivo zakopao u Hinduizam i jogističke vježbe.
Njegov susret sa Kristom (Djela Apostolska 9:1-20)
Ali sa smrću njegove majke, kada je imao samo četrnaest godina, njegov se život dramatično promijenio. Mladi Sundar je sve više i više postajao očajan i agresivan. Uvjeren kako je ono što je Isus naučavao bilo u potpunosti pogrešno, on je pokidao Bibliju i zapalio je. Čak je bacao kamenje na propovjednike i hrabrio druge da to isto čine. Njegova mržnja prema lokalnim misionarima i Kršćanima je kulminirala u javnom spaljivanju Biblije koju je pokidao stranicu po stranicu i bacio u plamen.
Pa ipak, bez obzira koliko teško je pokušavao, on u svojoj vlastitoj religiji nije mogao pronaći mir kojeg je tražio. Dosegao je točku u svom životu gdje mu je kroz glavu prošlo samoubojstvo. Ne zadugo nakon toga Sundar je namjeravao sebi oduzeti život. Došao je do točke očajanja: odlučio je sebe baciti pod vlak ‘Ludhiana express’ ako mu Bog ne objavi istinski put mira.
Tri dana nakon što je zapalio Bibliju ispred svoga oca, probudio se u tri ujutro i izašao napolje u mjesečinom obasjano dvorište zbog ceremonijalnog kupanja kojeg pobožni Hinduisti i Sikhi obavljaju prije obožavanja Boga. Zatim se vratio u svoju sobu i kleknuo, pognuo je glavu do zemlje i zamolio Boga da mu Se(be) otkrije. No, ništa se nije dogodilo. Razmišljao se baciti pred vlak koji svakog jutra u 05.00.h prolazi iza njegove kuće, u nadi da će pronaći mir u svojoj budućoj reinkarnaciji.
Nije znao što da očekuje: glas, viziju, trans? Pa ipak, ništa se nije događalo, a vrijeme za Ludhiana express se brzo približavalo. Još jednom je ponovio svoju molitvu. Podigao je glavu i otvorio svoje oči, i bio je poprilično iznenađen kada je ugledao blijed oblak svjetla u sobi. Bilo je prerano za svitanje. Otvorio je vrata i povirio u dvorište. Tama. Okrećući se nazad u sobu ugledao je kako svjetlo u sobi postaje sjajnije. Najprije se pobojao da se soba zapalila. Ali ništa se nije dogodilo. On je onda mislio da to može biti odgovor na njegove molitve. Dok je gledao svjetlo, iznenada je u sjajnosti ugledao Isusov lik. Na njegovo potpuno iznenađenje on nije ugledao lice nijednog od svojih tradicionalnih bogova, već lice Isusa Krista.
Isus Krist je bio tamo u sobi, blistajući i zračeći neizrecivu radost, mir i ljubav. Gledajući na njega sa samilošću, zapitao je: ‘Zašto Me progoniš? Ja sam umro za tebe?’ Tada je Sundar shvatio da Isus nije bio mrtav nego živ. Sundar je pao na svoja koljena ispred Njega i doživio zapanjujuću mirnoću koju nikad ranije nije osjetio. Vizija je nestala, ali mir i radost su se zadržali u njemu.
Iza toga je njegov život bio transformiran. Želio se krstiti. Iako ga je njegova obitelj željela spriječiti u toj namjeri, on je bio odlučan. U 1905, na njegov rođendan, bio je kršten u Engleskoj crkvi u Simli. Tada je odlučio postati sadhu, tako da sebe može posvetiti Gospodu Isusu. Kao sadhu, on je nosio žutu odoru, živio o milosrđu drugih, odbacio svu imovinu i držao se celibata. Bio je uvjeren kako je to najbolji način da bi ljude upoznao sa Evanđeljem pošto je to bio jedini način na kojeg su njegovi ljudi navikli. Kao dodatak tome, on je također želio biti potpuno slobodan da sebe može posvetiti Gospodu.
Postavši Kršćaninom, bio je odbačen od strane njegovog oca i prognan od strane njegove obitelji (vidi niže*). 16 Listopada 1905, Sundar je noseći žutu odoru, bosonog i bez ikakve priskrbe (= novaca, ili stvari za put; Matej 10:9, 10), nastavio svoj nomadski život iz sela u selo, ali ovog puta je slijedio Isusove stope. Odavde je život Sundar Singha postao u izuzetnoj mjeri nalik Kristovom. Nevoljan potkazati svoga Učitelja pred odbacivanjem njegove obitelji, Sundar je uzeo žutu odoru sadhua i započeo život širenja poruke ljubavi i mira i preporođenja kroz Isusa. Nije nosio ni novaca ni druge imovine, jedino Novi Testament.
‘Ja nisam dostojan slijediti tragove moga Gospoda,’ rekao je, ‘ali poput Njega, ja ne želim dom, ni vlasništva. Poput Njega ja ću pripadati cesti, dijeliti patnju svoga naroda, jesti sa onima koji će mi pružiti okrilje, i govoriti svim ljudima o ljubavi Božjoj.’
*Bespomoćni dječak je tako bio osuđen/proklet, njegova obitelj ga se odrekla, i bilo mu je rečeno da sljedećeg jutra mora napustiti dom svojih predaka. Sa silno ranjenim srcem te noći je po posljednji puta usnio na verandi svoga oca. Prije izlaska sunca, sljedećeg dana, bio je izbačen sa ničim osim slabom/tanašnom odjećom koju je nosio, i dovoljno novca da to Patiale stigne sa vlakom. Beskućnik, bez prijatelja, i potpuno bez sredstava za život, Sundar je okrenuo svoja leđa kući svoga djetinstva.
Kako se Sundar sjeo u vlak palo mu je na pamet da je u Ropuru postojala mala kolonija Kršćana – gdje su se nalazili neki iz Rampura, kuda su pribjegli kada je progonstvo učinilo život u njihovom vlastitom selu nemogućim – i tako je sišavši sa vlaka krenuo prema kući srdačnog Indijskog pastora i njegove dobre žene. Bilo je to Božjom Providnošću da je Sundar to učinio, jer vrlo brzo pri njegovom dolasku silno se razbolio i morali su pozvati doktora. Onda se doznalo kako je smrtonosni otrov bio pomiješan sa hranom koja mu je bila poslužena prije nego je napustio roditeljsku kuću. Nije bila namjera njegovih prijatelja da budu osramoćeni u očima svijeta, već radije da umre u vlaku. Cijele te noći dobra pastorova žena je sjedila pored njega čekajući da (mu) dođe kraj, jer doktor je proglasio slučaj beznadežnim i otišao je sa obećanjem kako će se vratiti ujutro na sprovod.
Sundar je ležao u strašnoj/smrtonosnoj boli dok mu je krv curila iz usta a njegova snaga brzo otjecala. Ali kako je ležao, nadošlo mu je vrlo duboko uvjerenje/vjerovanje da ga Bog nije pozvao iz mraka da bi umro bez da posvjedoči svoju vjeru u Krista, zato se počeo moliti sa svim svojim preostalim silama. Kada je jutro došlo on je još bio živ, iako izuzetno slab. Doktor je došao u skladu sa njegovim obećanjem i bio je zaprepašten kada je otkrio kako je dječak živ. Toliko je duboko bio impresioniran da je uzeo primjerak Novog Testamenta i počeo ga studirati. Na ovaj način je sâm doktor postao Kršćaninom (ili ‘uzvjerovao u Krista’), i danas radi kao misionar u Burmi (u drugoj Biografiji o Sundar Singhu, koju je napisao Joshua Daniel, čiji je otac osobno poznavao Sundar Singha, u šestom poglavlju iste u svezi ove zgode je još dodano: ‘Kada je Sundar Singh povratio svijest rekao je doktoru da pročita 16-to poglavlje Evanđelja po Marku, iz Biblije. Pripovijedajući ovaj incident puno kasnije, Sundar Singh je rekao: ‘On se počeo smijati na priču o Uskrsnuću. Ujutro sam se osjećao sasvim svjež i primio sam novi život. Doktor je došao i kada me vidio kako sjedim na suncu bio je jako iznenađen i posramljen te je otišao ne rekavši ni riječ. Nekoliko godina kasnije, dok sam bio u posjeti Burmi, sreo sam ga na mitingu. ‘Da li me prepoznajete?’ Zapitao je. ‘Da’, odgovorio sam, ‘zadnje sam vas vidio na svojoj samrtnoj postelji.’ On mi je onda rekao kako je moje čudesno ozdravljenje na njega ostavilo takav utisak da je počeo čitati Bibliju i postao Kršćaninom.”).
Sundarov prijatelj je, poduzimajući isti korak, dobio isti tretman, jer njegova mu je rodbina također ponudila za jelo otrovnu hranu. Dok je Sundar ležao između života i smrti kratko ali herojsko svjedočanstvo njegovog prijatelja o sili Kristovoj je završilo, i on je prešao u prisustvo svoga Iskupitelja da bi ‘zauvijek bio sa Gospodom’.
Mrs. Arthur Parker ‘Sadhu Sundar Singh – Pozvan od Boga (izvadak iz pogl. 7 & 8)’
Njegova popularnost i način govora
Tek je bio napunio dvadesetu a njegova slava se već bila proširila svud uokolo i sa svih strana su pristizali pozivi da se obrati velikim skupovima ljudi.
Na njegovom putu za Južnu Indiju, svugdje su ga pozdravljale velike grupe ljudi. Na nekim mjestima su za njega imali tako popunjen raspored da bi pri dolasku izbrisao pretjeran broj obaveza i sastanaka i odlučio se izreći govor na samo dva važna sastanka po danu. Jedan od tih sastanaka je bio za misionare i Kršćanske radnike, a navečer bi izrekao govor na javnom sastanku.
Zanimanje za Sundarom kao čovjekom se naravno povećavalo. Imao je fascinirajući način govora i njegove jednostavne ilustracije izvučene iz svakodnevnog života, te prikazi istine, su bili jednostavno nezaboravni. Citirajući Sveto Pismo, ‘Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi Mene i evanđelja, spasit će ga’ (Marko 8:35) imao je za dati slijedeću ilustraciju:
‘Prilikom jedne od mojih Himalajskih misija, našao sam se zajedno sa svojim Tibetanskim vodičem u strašnoj snježnoj mećavi. Moj suputnik i ja smo se bojali kako možda nećemo uspjeti doseći sljedeće selo, koje je od nas bilo udaljeno još nekoliko milja. Izgledi da ćemo u tome i uspjeti, prije nego se smrznemo, su bili skoro nikakvi. Dok smo gazili kroz dubok snijeg, iznenada smo se spotaknuli o čovjeka koji je, usred oluje, ležao naizgled mrtav pored puta. Pogledavši pobliže primjetio sam kako je čovjek još živ, i rekoh svome suputniku. ‘Dođi, pomozi mi ponijeti ga do sljedećeg sela.’ Moj suputnik je bio zapanjen prijedlogom i odgovorio je podrugljivo: ‘Teško da ćemo ti i ja spasiti naše vlastite živote. Nema nikakvog smisla razmišljati o nošenju čovjeka koji je skoro mrtav. Ja neću sudjelovati u tvojoj bedastoći.’ Izrekavši to on je nastavio hodati naprijed, ostavljajući me sa čovjekom koji se skoro smrznuo do smrti. Iako je ukazivao samo slabašne znakove života, za mene je bilo neprirodno ostaviti umirućeg čovjeka izginuti u snježnoj oluji. Uzdignuo sam mlohavo tijelo na svoja leđa i sa mukom se i brižno nastavio probijati kroz snijeg, korak po korak. Napor i trenje uključeni u nošenje mrtvog tereta, poput skoro beživotnog čovjeka(, tj. toplina koja se pri tome stvorila), su najvjerojatnije bili uzrok mog vlastitog preživljavanja u toj smrtonosnoj oluji. Ne zadugo poslije, naišao sam na tijelo mog ranijeg suputnika koji je ležao mrtav u snijegu! Ubila ga je hladnoća. On je pokušao spasiti svoj vlastiti život ali ga je izgubio. Ja sam poduzimajući jedan nemoguć zadatak, koji je na površini za mene značio sigurnu smrt, spasio svoj život. Pri tom uključeno vrlo naporno naprezanje je spasilo moj vlastiti život. U vremenu kad sam došao do sljedećeg sela, čovjek na mojim leđima se osvjestio i tako je i njegov život bio spašen.’
Sundar se u svojim propovijedima također često koristio poredbama (Matej 13:35). Jednom je rekao, ‘Jednog dana, nakon dugog putovanja, odmarao sam ispred kuće. Iznenada je u mom pravcu naletio vrabac bespomoćno nošen snažnim vjetrom. Iz drugog pravca se jedan orao sjurivao kako bi uhvatio paničnog vrapca. Pred prijetnjama koje su dolazile iz različitih pravaca, vrabac je sletio u moje krilo. Po izboru, on to normalno ne bi napravio. Međutim, mala ptičica je tražila sklonište od veće opasnosti. Na isti način, siloviti vjetrovi patnje i nevolje otpuhuju nas u Gospodove zaštitničke ruke.’
Uz pomoć ovakvih ilustracija je Sveto Pismo za Sundarovo slušateljstvo postajalo izuzetno ‘jasno’ i ‘živo.’
Evangelistička putovanja… Tibet…
U 1906 je po prvi puta otišao u Tibet. Ta zemlja ga je privlačila, prije svega zbog velikih izazova koje je postavljala pred evangelizaciju. ‘Tamo će biti vrlo snažnog protivljenja i progonstva. Visoko iznad tihih snijegom prekrivenih vrhova Himalaja, biti će dosta vremena i prilike za susresti Boga i čitati Bibliju’, mislio je. Na svojem putu u Tibet susreo je Stokera, Američkog misionara koji je također nosio žutu odoru. Ponekad bi proveli noć zajedno pod stablom ili u planinskoj pećini na visini od 5000 metara iznad mora, bez dovoljno hrane. Sretno su izdržavali svu nevolju/tegobu zbog širenja Evanđelja. Kada se Sundar razbolio, Stoker im je pronašao prebivalište u kući koja pripada Evropljaninu. Inspiriran Sundarovom vjernošću prema Bogu i iskrenom ljubavlju prema drugim ljudima, domaćin se pokajao za svoje grijehe i posvetio svoj život služenju Gospodu.
Poslušavši savjet svojih prijatelja, Sadhu je sebe upisao u Teološku Školu ‘Sv. Ivan’ u Lahoreu. Nakon dvogodišnjeg studiranja tamo, nastavio je svoja putovanja. Očevidac je dao izvještaj svog iskustva sa Sundarom: ‘Susreo sam Sundara kako se spuštao planinskom prugom da bi nam proglasio Evanđelje. Zatim se sjeo na vrh drveta, obrisao znoj sa svog lica i zapjevao himnu o Isusovoj ljubavi prema nama. Slušateljstvo nije bilo impresionirano sa pjesmom. Jedan čovjek je istupio iz publike i porušio Sundara sa stabla koji je udario u zemlju. Sundar se nečujno ustao na noge i počeo moliti za ove neprijateljski raspoložene ljude (Matej 5:44; Luka 6:28). On nam je onda ispričao o Isusovoj ljubavi Koji je umro da bi iskupio sve grešnike. Zbog toga sam se pokajao a isto tako i napadač (Rimljanima 12:21; 1 Petrova 3:9).’
To nije bilo jedini put kada je Sundar zadobio duše za Gospoda prianjajući uz Isusovu instrukciju koja kaže: ‘Ne svetite se onima koji vam čine zlo. Ako vas netko udari po desnom obrazu, okrenite mu također i lijevi obraz (da vas i po njemu udari).’ Matej 5:39
Jednog dana, u Nepalu, su Sundara usred đungle zaskočila četvorica pljačkaša. Jedan od njih je zavitlao sa mačem. Sundar je blago/ponizno prignuo svoju glavu (Matej 5:39) misleći kako će njegov život završiti. Ovaj stav je iznenadio zločince. Pošto je bio bez novaca, oni su uzeli njegovu deku i pustili ga. Ali onda ga je jedan od plačkaša ponovno pozvao i znatiželjno zapitao za njegovo ime. Sundar se predstavio, otvorio svoju Bibliju i započeo mu pričati priču o bogatašu i siromašnom Lazaru. Pljačkaš je rekao da je kraj bogatog čovjeka bio neugodan i zapitao što će se njemu dogoditi. Sundar mu je onda ispričao o Evanđelju i Božjem opraštanju. Pljačkaš je poveo Sundara sa sobom kući i pokajao se.
1912 je Sundar odlučio imitirati Isusovo osamljivanje i post od 40 dana iako su ga njegovi prijatelji savjetovali protiv toga (Matej 4:1-11).Nije uspio postiti 40 dana pošto je postao previše slab. Usprkos tome taj doživljaj je osnažio njegov duh. On je tako mogao prevazići sve sumnje, bijes i nestrpljenje.
U godinama koje slijede, on je često bio proganjan ali bi uvijek bio čudesno izbavljen od strane Gospoda. U 1914, Sundar je propovijedao u Nepalu, zemlji u kojoj je Budizam imao vrlo snažne korijene. U gradu Rasi je od strane lokalnog Lame je bio osuđen na smrt zbog širenja strane/nepoznate religije. Bio je bačen u isušeni bunar čiji je otvor onda bio pokriven i zaključan izvani. U bunaru je bio gol, bez hrane i pića, među leševima pogubljenih ubojica. U tom užasnom bunaru je ostao 2 dana sve dok jedan stranac nije došao i užetom mu pomogao izaći iz bunara. Ponovno zaključavši bunar, stranac je otišao ne rekavši ništa. Ne zadugo nakon toga, Sundar je, dok je propovijedao u istom gradu, ponovno bio zarobljen i odveden Lami. Lama je bio jako iznenađen pošto je jedini ključ od bunara uvijek nosio sa sobom. Shvativši kako je Sundar bio pod zaštitom vrlo moćnog Boga, ljudi su se uplašili i preklinjali ga da ih napusti (Djela Apostolska 5:17-42; 12 pogl.).
1918 Sundar je posjetio Madras gde su se tisuće ljudi okupile da bi ga čuli propovijedati. Tamo je Sundar fokusirao njegovo propovijedanje na Isusa Krista Iskupitelja. Svjedočio je, ‘Isusovo Prisustvo mi je uvijek donijelo zadivljujući mir bez obzira u kako teškoj/lošoj situaciji (sam) se nalazio. Kad god sam bio u zatvoru, On je uvijek bio tamo za mene. Pretvorio je zatvor u raj i tereti su postali blagoslovi. Ima jako puno Kršćana koji ne osjećaju Njegovo veličanstveno prisustvo kao nešto stvarno. Pošto se za njih Isus pojavljuje jedino u njihovim umovima a ne u njihovim srcima. Jedino kada netko preda/prepusti svoje srce Isusu Ga on može pronaći.’
Sadhu Sundar Singh je jako puno putovao. Proputovao je cijelu Indiju i Cejlon. Između 1918-1919 je posjetio Malaziju, Japan i Kinu. Između 1920-1922 je otišao u Zapadnu Evropu, Australiju i Izrael. Propovijedao je u mnogim gradovima; Jerusalemu, Limi, Berlinu i Amsterdamu među ostalima (Marko 1:38). Sundar je ostao skroman usprkos njegovoj slavi. Njegov stav je njegovog oca potstakao na pokajanje i prihvaćanje Kršćanstva. Sundar nikad nije mislio na sebe. On je jedino želio slijediti Kristov primjer: uzvratiti dobrotom/ljubaznošću na zlo i zadobiti svoje neprijatelje ljubavlju. Ovaj stav je često uzrokovao da se njegovi neprijatelji posrame sami sebe. Jednom je propovijedao na javnoj pijaci kada ga je fanatik iz druge religije iznenada udario u njegov desni obraz (Matej 5:39). Sundar je, smireno, okrenuo svoj lijevi obraz prema napadaču. Napadač je otišao. Ali te noći je Sundar primio poruku od napadača koji ga je tražio za oprost. U drugoj prilici, Sundar je nekim žetaocima ispričao prispodobu/parabolu u svezi korova/kukolja. Oni su time postali iziritirani te su ga prokleli. Jedan je bacio kamen Sundaru u glavu. U tom trenutku, onog koji je bacio kamen je zahvatila takva bolna glavobolja da je morao leći dolje na zemlju. Sundar je, bez oklijevanja, preuzeo zamoran zadatak tog čovjeka i pomogao im pobrati urod. Uskoro su se sprijateljili sa njime i pozvali ga svojoj kući. Njihova srca su onda bila otvorena za Evanđelje. Sljedećeg dana, kada je Sundar otišao, primjetili su kako je njihov urod postao bogatiji.
Putovao je u Indiju i Tibet, baš kao i u ostatak svijeta, sa porukom da je moderno tumačenje Isusovih riječi bilo žalosno razvodnjeno/oslabljeno. Sundar je posjećivao Tibet svakog ljeta.
Posljednje putovanje
Dok se Sundar Singh pripremao za posljednje od svojih Tibetanskih putovanja, vidjevši njegovo loše zdravlje njegovi su ga prijatelji pokušali odgovoriti od toga, nagovarajući ga da promijeni svoje planove. Ali Sundar je bio nesalomljiv. On mora ići. To je bilo posebno polje misije za koje je bio pozvan – Tibet. Loše zdravlje i opasnosti koje je sretao po putu ga nikad ne bi odvratile od puta dužnosti.
Tako se on u ljeto 1929 godine uputio na put sa kojeg se nikad nije vratio. Koliko daleko je zašao u Tibet ovom posljednjom prigodom, to nitko ne može reći.
Božjom Providnošću je bilo određeno da njegov grob ostane nepoznat, tj. da nigdje ne postoji nadgrobna ploča sa zvučnim epitafom, gdje bi mu ljudi odlazili ukazivati poštovanje. Da je takva lokacija ikad bila utvrđena, ona bi postala svetište i mjesto hodočašća gdje bi obožavanje ljudi moglo prekoračiti sve dozvoljene granice. A u zemlji tako prepunoj idolopoklonstva, pojavile bi se velike skupine muškaraca i žena koji bi donosili zapaljene svijeće ili prinose u takvo svetište. Sve to bi bila potpuna negacija svega za što se Sundar Singh borio – jer on je naučavao ljude da vole Isusa Krista sa svim svojim srcem i žive poput Njega i nikad ne oklijevaju biti sudionicima Njegovih patnji.
Sundar Singh je u svom životu zaista očitovao stih zapisan u Marku 8:35, koji kaže:
‘Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi Mene i Evanđelja, spasit će ga.’
O Progonstvima, Patnji i Sljedbeništvu
‘… mala je djevojčica od trinaest godina iz njezinog sela išla u drugo kada ju je susreo Lama koji joj reče: ‘Tvoj je otac postao Kršćaninom i to je, pretpostavljam, razlog zašto si također i ti Kršćanka.’
Ona je odgovorila: ‘Jednom je Kršćanski Sadhu došao u naše selo kako bi nam (is)pričao o Kristu. Moji su u obitelji postali Kršćani – Ja sam Kršćanin jer iz mog vlastitog iskustva znam da je Krist moj Spasitelj.’ Lama ju je ščepao i zatvorio u mračnu sobu sa zabravljenim vratima u trajanju od dvadeset i četiri sata – bez hrane ili vode. Na isteku dvadeset i četiri sata Lama je mislio kako će ona tražiti da bude nahranjena. Na njegovo veliko zaprepaštenje on ju je našao kako pjeva. Zatvorio ju je na još tri dana bez hrane i vode. Kada je ovaj put otvorio vrata nije ju pronašao kako pjeva nego je ona bila na njezinim koljenima u uglu sobe i razgovarala sa nekime. Mogao je vidjeti kako se njezine usne pomiču no njezine su oči bile zatvorene. Počeo je slušati što je govorila: ‘Gospode, zahvaljujem Ti za ovu čast da zbog Tebe patim.’ Krist je živio u njoj inače bi to (= takvo ponašanje) za nju bilo nemoguće.
‘Gospode, oprosti ovom Lami. Otvori njegove duhovne oči da (uz)mogne vidjeti Tvoju slavu.’
Lama je briznuo u plač, i skinuvši svoj turban položio ga je pored njezinih nogu i rekao: ‘Ja sam ti po godinama poput oca, ali danas si postala moj guru.’ Sadhuu kojeg je naknadno sreo, rekao je: ‘Nisam toliko puno naučio od tebe koliko sam naučio od djevojčice.’
‘Bio sam toliko zahvalan. Zar i mi ne možemo imati takvo iskustvo? Ona je na njezinom putu k savršenstvu i predala je svoj život radu za njezinog Spasitelja.’