Poredbe i Uvidi

Sadhu Sundar Singha

Apostolski poziv

‘… Naš Gospod nas je pozvao da budemo ribari. Kada ribar peca on ne pravi buku; tiho sjedi dok se njegova mreža ne napuni; jer asko bi proizveo i najslabiji zvuk, ribe bi pobjegle. Zbog toga mi radimo u tišini (mirnoći); kada se mreža napuni, cijeli svijet će moći vidjeti što smo radili…

Svjedoci za Krista…

‘Ako smo doista primili Božju poruku iskupljenja, ona unutar nas postaje sila koja nas nagoni govoriti o Gospodu. Oni koji su ovo doživjeli ne mogu sjediti mirno i šutjeti o onome što je Bog učinio za njih; ne, oni moraju govoriti.’ ‘Mi nemamo pravo šutjeti; čak kada priznavanje/ispovijedanje Krista vodi do progonstva i patnje mi moramo svjedočiti.”

“Meni je velika radost da mi je dozvoljeno svjedočiti.’ ‘Ja želim svjedočiti o mojem Spasitelju budući sam od Njega toliko puno primio.’ Kakve li povlastice samo biti Njegovim svjedokom, svjedokom Živog Krista! To je povlastica koja čak ni anđelima nije dana, budući oni ne mogu svjedočiti o Njegovoj sili kao Iskupitelju. Oni nemaju doživljaj spasenja budući nisu nikada sagriješili. Jedino oni koji su spašeni Njegovom milošću mogu svjedočiti.’ ‘Oh, kakvu li nam je Bog ukazao ljubav, u tome da je ovu čast odbio anđelima, i podario ju ljudima.’’ 

U svezi naših darova i talenata…

Mnogi ljudi preziru one koji daju njihovo zdravlje, njihovu snagu, njihova sredstva, za druge, i nazivaju ih budalama; a ipak oni su ti koji su sposobni spasiti mnoge. Ne prije dok mi obilno darujemo/rasipamo našu snagu ljudi počinju vidjeti da nismo sebični, već da smo doista iskupljeni. Naš Spasitelj kaže kako smo mi sol zemlje (Matej 5:13). Sol ne daje svoj okus drugim stvarima dok nije razložena/otopljena. Pretpostavimo da smo stavili nešto soli u lonac sa kuhanom rižom… budući se razložila ona daje okus tisućama zrna riže. Na isti način mi možemo iskupiti druge jedino dajući za njih cijelog sebe.

Ovo davanje postaje blagoslov za druge. To je moje vlastito iskustvo. Kada sam otišao gore u Tibet, ako nisam podijelio neki blagoslov ili snagu koju sam osjetio kako posjedujem, izgubio sam svoj mir; a kada sam podao ijedan dar snage, onda se mir povratio. Cijev koja nosi vodu iz jednog mjesta do drugog je uvijek čista, budući uvijek biva pročišćavana od strane čiste tekuće vode. Isto je sa onima koji su korišteni od strane Svetog Duha da bi služili kao kanali za dovod žive vode drugima. Oni sebe održavaju čistima i svetima i postaju nasljednici Božjeg Kraljevstva.

Kao što unutarnji život sa bogom raste kroz ljubav-no Služenje drugih, tako se skuplja/grči ako sebe zatvara u ‘na-samog-sebe-usmjerenu-refleksiju’, ne mareći za vanjski svijet. Misticizam koji sebe ograničava na ‘čistu kontemplaciju’ (= samo na molitvu) usmrćuje (ili ‘znači smrt za’) istinsko zajedništvo sa Bogom. Serijom živih poredbi i priča Sadhu osvjetljava ovu stranu njegova iskustva.

Ribe koje uvijek žive u dubinama oceana izgube neke od njihovih sposobnosti, poput Tibetanskih pustinjaka koji uvijek žive u mraku. Noj izgubi svoju moć letenja pošto ne koristi svoja krila. Prema tome, ne zakopavajte vaše darove i talente koji su vam bili dani, nego ih (is)koristite, da možete ući u radost vašeg Gospoda (Matej 25:14-30).

Dok sam bio u Tibetu vidio sam Budistu, redovnika, koji je živio pet ili šest godina u pećini. Kada je ušao u pećinu imao je dobar vid. Ali pošto je toliko dugo stajao u mraku njegove su oči slabile i slabile, sve dok naposlijetku nije skoro sasvim oslijepio. Isto je sa nama. Ako ne koristimo blagoslove koje smo primili od Boga za/u Njegovu Slavu, mi smo u opasnosti izgubiti ih zauvijek.

Kada sam bio u Palestini stajao sam pored Jordana i rekao sebi, ‘Ova čista voda uvijek teče u Mrtvo More, a More ipak ostaje mrtvo, budući nema odljeva (ili ‘budući ne otječe’)’… Isto tako postoje pojedini Kršćani i Kršćanske zajednice i crkve koji su mrtvi budući žive vode Evanđelja uvijek teku prema njima, ali one ne otječu opet van da bi zemlju učinili plodnom. Oni primaju darove znanja i iskustva, ali ih oni ne dijele sa drugima. Darovi Riječi i Duha im dolaze, ali oni ih ne predaju opet onima koji ih nemaju.  

Molitva

‘… Molitva je obadvoje, i zrak koji udišemo i majčino mlijeko duše. Bez molitve je nemoguće primiti nadnaravne/izvanredne darove od Boga…’

‘… Jedino čežnja i molitva stvaraju mjesto za Boga u našim srcima…’

‘… Molitva je nužna priprema za primanje duhovnih darova od Boga…’

‘… Bog nam može dati duhovne darove jedino kroz molitvu…’

‘… Duhovne stvari možemo shvatiti jedino ako smo uronjeni u duhovni svijet…’

‘… Kroz molitvu, uz pomoć jednostavne metode molitve, postajemo svjesni Kristovog Prisustva i učimo se poznavati Njega…’

‘…Morate ići u tišinu i moliti se Kristu u samoći, tamo ćete čuti Glas Onog Koji vam jedini može pomoći…’

«If you read His Word and pray to Him even only for half an hour every day, you will have the same experience. He will reveal Himself to your souls.»

‘… Ako čitate Njegovu Riječ i molite Mu se makar i pola sata svakoga dana, doživjet ćete isto iskustvo. On će Sebe otkriti vašim dušama…’

‘… Ja sam siguran da će vam On otkriti Sebe u molitvi; tada ćete Ga upoznati onakvog kakav uistinu jeste. I ne samo da će vam Se(be) otkriti, nego će doći i dati vam snagu, radost i mir…’

Leptirova gusjenica…

‘Bio jednom jedan čovjek koji je primjetio gusjenicu leptira (ili ‘svilenu bubu’) u njezinoj čauri; vidio je kako se previjala i borila; bila je u velikoj neprilici/muci. Čovjek joj je prišao te joj pomogao osloboditi se (= što će reći, potrgao je čauru da bi gusjenica mogla lakše izaći vani!). Leptirova gusjenica je napravila još nekoliko napora, ali nakon toga je umrla. Čovjek joj nije pomogao; on je jedino omeo/narušio njezin razvoj. Drugi čovjek je ugledao leptirovu gusjenicu kako pati na isti način, ali nije učinio ništa da bi joj pomogao. On je znao kako su ovaj sukob i borba bili dobra stvar te da će leptirova gusjenica postati snažnija tijekom procesa, i tako biti bolje pripremljena za njezin novi stadij života. Na isti način nam patnja i neprilike/muka u ovom svijetu pomažu spremiti se za sljedeći život.’

Kralj koji je svojem narodu želio poslati poruku…

Prije nekoliko godina sam u Tibetu čuo priču o Kralju koji je želio poslati poruku svojem narodu. On je povjerio zadaću svojim slugama, no oni ne bi napravili kako je (ili ‘nisu htjeli napraviti ono što je on’) želio. Kralj, koji je volio svoje podanike, im je sada odlučio sam odnijeti poruku kako bi se uvjerio u njihove poteškoće. On nije mogao otići tamo kao kralj, jer je želio da mu njegovi podanici slobodno govore o svim njihovim patnjama i nevoljama. Zato je promijenio svoju odjeću, ostavio svoju kraljevsku odoru, i obukao se poput siromaha. Onda se zaputio pravo među svoj narod i rekao im: ‘Poslao me Kralj kako bi naučio o svim vašim poteškoćama (ili ‘stekao uvid u sve vaše nevolje i poteškoće/probleme’).’ Siromašni i tužni su imali povjerenja u njega i ispričali su mu sve njihove brige, i on je vidio na koji način bi im mogao pomoći. Ali bilo je (među njima) također i nekih ponosnih/oholih ljudi koji se nisu mogli natjerati uzvjerovati kako je takav siromašan čovjek bio doista Kraljev glasnik, pa su prema njemu bili grubi i otjerali su ga. Kasnije je Kralj došao svojim podanicima na čelu svoje vojske u svoj svojoj kraljevskoj raskoši, i ljudi su ga jedva mogli opet prepoznati a nisu niti vjerovali kako je to bio isti čovjek. Oni rekoše: ‘Onda je bio siromah a sada je Kralj.’ Ponosni/oholi koji su ga prezreli su bili kažnjeni i bačeni u zatvor, ali oni koji su prema njemu bili dobri su bili počašćeni i izbavljeni od njihove nevolje (ili ‘i bili su oslobođeni od svojih problema/potreba’). Isto tako je sa Riječju Života koja je postala čovjekom; Njegovi ljudi nisu vidjeli Njegovu Slavu, a mi trebamo znati kako je On isti Isus Krist Koji je živio kao siromah trideset i tri godine na ovoj Zemlji.’