Provesti samo sat vremena sa Sundar Singhom znači primiti nezaboravan utisak spokoja i radosti. ‘Mir Božji’ sjaji na njegovom licu i čini se da se samo njegovim prisustvom on širi uokolo. Za njega Nebo je već počelo na Zemlji; i on bi želio da je tako i za druge. Bilo je to, vjeruje, o ovom doživljaju da je Sv. Pavle govorio (Efežanima 2:6), ‘On nas zajedno sa Njime posjedne na nebesima, u Kristu Isusu.’ Postojanje ovog Mira, ovog ‘Neba na Zemlji’, i mogućnosti njegova ostvarivanja, su za Sadhua suština Kršćanske poruke. I potencijalno je to Evanđelje za sve ljude. Rečenica od Gospođice Evelyn Underhill bi precizno izrazila ovaj stav: ‘Bez da smo zemljopisci možemo ući u duh krajolika, i bez da smo filozofi ili teolozi mi možemo ući u Nebo, ako se zaputimo u ispravnom smjeru; jer Nebo je Temperament/Narav, najednostavnije shvaćen kao svjesnost o boravećem Kristu.’

Ovaj ga je mir zaposjednuo od trenutka njegovog obraćenja. ‘Kad sam bio obraćen pomoću vizije o Kristu sila poput elektriciteta je ušla u moju dušu i zaposjednula ju.’ On je prirodno očekivao kako će pronaći druge Kršćane da uživaju ovaj Mir, i ne samo to nego da će biti transformirani od strane njegovog utjecaja. Njegova očekivanja nisu bila ispunjena. ‘Da li si bio razočaran sa Kršćanima?’ ‘Da’, rekao je Sadhu, ‘bio sam na početku. Mislio sam kako oni moraju biti predivni ako su posjedovali tako prekrasan mir.’ Ali davno sam već otkrio kako Kršćani baš kao i drugi moraju naučiti ovu tajnu. ‘To je predivan mir. Htio bi da vam mogu ukazati ovaj mir. To je nemoguće, budući ljudi ne mogu vidjeti ovaj predivan mir. Mi ne možemo reći drugima: ne postoje riječi kojima bi se mogao izraziti taj mir, ali oni čije su duhovne oči bile otvorene ga mogu razumjeti.’

Manjkavost njegovog poznavanja Engleskog jezika, o kojem on često govori, ovdje nije poteškoća. ‘Ja nemam riječi, čak ni na mojem vlastitom jeziku, da bi izrazio taj prekrasan mir.’ ‘To nije vrsta stvari koju možete ukazati drugima; to je skriveni mir.’ Sadhu neprestano naglašava koliko su samo različiti mir i radost o kojima govori od uživanja bogatstava i obiteljskog doma u njegovim ranijim danima. ‘Raskoš kod kuće mi nije mogla dati taj mir.’ ‘Moja duša je poput oceana. Na površini ima mnogo valova i oluja, ali duboko dolje vlada nepomućena mirnoća.’ Kada on vidi grijeh i patnju ljudi on je vrlo uznemiren, ali u dubini njegove prirode Mir i dalje ostaje.’

Tijekom njegovih ranih godina kao Kršćanin on je bio zatečen/zapanjen neobičnim karakterom ovog Mira da je mislio kako bi on mogao biti, da citiramo njegov vlastiti donekle nejasan izraz, ‘neka skrivena sila njegova života’, čime je mislio, bez sumnje, na neku neotkrivenu fiziološku ili psihološku individualnu karakteristiku u njegovoj konstituciji; ili, opet, da bi to na neki neobjašnjivi način mogao biti učinak samo-hipnoze. Jedan rezultat, kako smo vidjeli, velikog Posta je bio raščistiti ove sumnje i uvjeriti kako je to bio Mir nebeskog porijekla. Ali ovaj Mir je stvar koju je, premda je teško objašnjiv, moguće postići.

‘Ovaj je svijet pun tuge; naše je tijelo prebivalište bijede. Kako stvari tako stoje, mnogi se parbe kako je za nas sve dok smo na ovom svijetu i u posjedu ovog tijela nebeska radost nemoguća. Jednom na Himalajama sam rekao drugom putniku. ‘Ovdje su neki topli izvori.’ On je mislio kako sam lud i rekao je, ‘Laž je reći kako se na ovom hladnom mjestu gdje se čak voda smrzava nalaze topli izvori.’ Uzeo sam ga za ruku i poveo ga i natjerao da umoči svoju ruku u jedan izvor. Onda je on posredstvom osobnog iskustva shvatio istinu onog što sam rekao. Onda je pokušao ponuditi naučni razlog za činjenicu. Na isti način, jedino posredstvom osobnog doživljaja mi možemo znati da čak i u ovom svijetu punom tuge mi možemo uživati nebesku radost.’

Sreo sam u Tibetu čovjeka koji je bio predivan čovjek. Ukazao mi je njegove ožiljke kada je skinuo svoju odjeću. On je rekao kako je bio toliko sretan biti proganjan poradi Krista; i rekao mi je priču o njegovom obraćenju. ‘Kada sam po prvi puta vidio ubijenog mučenika’, rekao je, ‘potaknulo me razmišljati o ovim duhovnim stvarima. On je bio mučen do smrti tako što je bio izložen suncu zašiven za mokru kožu tibetanskog goveda (jaka), i kako sam ga vidio promislio sam, ‘Koja je to stvar u njegovu životu koja ga čini toliko sretnim?’ Lama je rekao, ‘Mora biti zao duh u njemu.’ ‘Ako zao duh može dati takvu predivnu stvar’, rekoh, ‘molim se Bogu da mi da tog istog zlog duha.’ To me nagnalo razmišljati o tome svemu, i postao sam Kršćaninom. Ime mučenika je bilo Kartar Singh. On je prikazao tako prekrasan mir i radost sred mučenja da su njegovi mučitelji izrezali njegovo srce da bi pronašli točnu prirodu tog mira, ali pronašli su jedino komad mesa.’

Kršćani koji sebi ne prisvoje ovo predivno blago mira i radosti koje je njima na dohvat su poput prosjaka kojeg je Sadhu čuo u Nepalu prije nekoliko godina. ‘Čovjek je bio prosjak dvadeset i jednu godinu. Njegova je ambicija bila postati bogat čovjek a ipak on je umro siromašan. Nakon njegove smrti bilo je otkriveno kako se ispod mjesta gdje je sjedio i prosio dvadeset i jednu godinu nalazilo zakopano blago, koje je sadržavalo dragulje i druge vrijednosti koje su prethodno pripadale kralju. Prosjak nije bio svjestan beskrajnog bogatstva na kojem je bio sjedio. Isto tako ima mnogo Kršćana koji idu kroz život bez da uživaju mir i sreću koji su im pristupačni u Kristu Isusu.’

 ‘Ljudima koji su primili taj mir i radost i sreću ne treba biti rečeno da idu i o tome govore drugima; oni ne mogu šutjeti. Ima mnogo Kršćana kojima ja kažem, ‘Zašto ne odete i drugima ne govorite o Kristu Isusu? Ako ste nešto vidjeli, vi ne možete šutjeti.’

Izrazi ‘mir’, ‘radost’ i ‘sreća’, koje Sadhu koristi kad govori na Engleskom o prirodi ovog iskustva, nisu, izmamili smo to pitanjem, naumljeni izraziti tri različite vrste osjećaja. Na obraćanjima na Tamilskom spomenuti su jedino dva, mir i radost. Ono o čemu on govori je jedinstvena kretnja duše, koja se kombinira u neizrecivu harmoniju i mirnoću, vrlo duboku i ne-uz-nemir-ljivu, koju on naziva ‘Mir’, i sjajnu puninu života i svjetla koju on naziva ‘Radost’, što za njega nije samo dokaz, već aktualnost, osobnog sjedinjenja sa Kristom.

“Jedna posebno interesantna značajka ovog ‘Mira’ je ta da je za njega on stanje intelektualnog prosvjetljenja i sposobnost uvida u duhovne probleme. ‘Da li bi rekao, Sadhuji’, rekli smo mu jednog dana, ‘da je ovaj mir kojeg uživaš isti onaj kojeg Sv. Pavle opisuje kao mir koji nadilazi svako razumijevanje?’ (Filipljanima 4:7) ‘Da’, on odgovori, ‘to je mir koji ne samo da nadilazi svako razumijevanje već prosvjetljuje svo razumijevanje.’