Madame Jeanne de la Mothe Guyon

‘Nije to bila zemlja, već Bog, Koji me pozvao. Čula sam Glas kojeg nisam mogla ne (po)slušati.
Željela sam ugoditi jedino Bogu; i tražila sam Ga, ne zbog onog što bi mi On mogao dati,
već jedino zbog Njega Samog. Ja bi radije umrla nego učinila išta protiv Njegove volje.
Ovo je osjećaj moga srca, osjećaj kojeg mi nijedno progonstvo,
nijedna optužba, nisu mogli promijeniti.’

Madame Jeanne de la Mothe Guyon

‘Nije to bila zemlja, već Bog, Koji me pozvao. Čula sam Glas kojeg nisam mogla ne (po)slušati.
Željela sam ugoditi jedino Bogu; i tražila sam Ga, ne zbog onog što bi mi On mogao dati,
već jedino zbog Njega Samog. Ja bi radije umrla nego učinila išta protiv Njegove volje.
Ovo je osjećaj moga srca, osjećaj kojeg mi nijedno progonstvo,
nijedna optužba, nisu mogli promijeniti.’

5:17,18,22,23

Print Friendly, PDF & Email

Knjiga o Jobu, poglavlje 5

17. ‘Da, blago čovjeku (ili ‘sretan je čovjek’) koga Bog ispravlja! Stoga, ti ne prezri karanje Svesilnog!’

Istina je da je onaj koga Bog kara sretan; jer On jedino kara onog koga voli (Mudre Izreke 3:12; Otkrovenje 3:19). Ja sam toliko uvjeren u to, reći će taj pogođeni, da ja ljubim Njegovu pravdu baš kao i Njegovo milosrđe; i ako poginem pod Njegovim udarcima, to je iz brige za mene a ne iz prezira. Naučio sam šutjeti sred najvećih blagoslova/blaženstava; i moja je šutnja bila najsnažniji dokaz kojeg mogu dati o mojoj zahvalnosti. Također sam naučio šutjeti u mojim najvećim nevoljama; i daleko od toga da je moja šutnja, kako ste mi to nepravedno pripisali, znak prezira, ona je rezultat moje najsavršenije podređenosti. Ja nastavljam šutjeti pod udarcima budući ih obožavam. O kako li je samo istinito da ljudi po pitanju ovog jako griješe.

18. ‘On ranjava, ali i ranu povija, udara i Svojom zacjeljuje rukom.’

Ovaj odlomak vrlo dobro indicira istinu ovog stanja u kojem se duša, tako reći, nalazi zdrobljena pod nedaćama. Iako ove nedaće mogu biti ekstremne, ona ne može aplicirati nikakvu medicinu, niti traži ikakvu; budući je uvjerena kako je Bog Koji ranjava i zacjeljuje, i budući je On Koji ju je ranio, On jedini je Koji ju može izliječiti; prema tome, ona očekuje spasenje od Njega jedino.

On udara, i Njegovi su udarci vrlo grubi i vrlo teški; unatoč tome, ove ruke koje su udarale, će obnoviti zdravlje/iscjeliti. Ti jedini, O Bože, možeš iscjeliti rane koje Ti nanosiš. Ovo mora stimulirati dušu na veliku vjeru i veliko prepuštanje (abandonment); na vjeru, kako bi vjerovala da ju Bog udara i da može voljeti svoju ranu; na prepuštanje, da može biti voljna podnositi sve dok se to Njemu svidi, (čak) i da nikad ne bude izliječena ako je to Njegova volja.

*

22. ‘Sred opustošenja i gladi ti ćeš se smijati i od divljih zvijeri strahovati nećeš.’

23. ‘Ako na putu svome naiđeš na kamenje, ono te neće raniti, zvjerad divlja s tobom u miru će biti (ili ‘prema tebi blaga će biti’).’

Ovo je istinski prikaz duše koja je pristigla do Boga, i koja počiva u njezinom kraju/cilju, koji je ništa drugo nego volja Božja. Ona živi zadovoljna sred opustošenja: ona je čak radošću ispunjena sred svih tugà/patnji. Ona se više ničeg ne treba bojati od strane vragova ili opakih ljudi, koji više ne mogu uznemiriti srce izgubljeno u volji Božjoj. Prigode neuspjeha/podbačaja više nemaju silu/moć učiniti da on padne u zlo, budući su korijeni ove duše, usađeni na živom kamenu, Isusu Kristu, tako duboko da ju ništa ne može uznemiriti/poremetiti.

Spread the Truth