Pet svetih ljudi

‘… Susreo sam drugog sadhua koji je vršio pokoru. Njegova stopala su bila zavezana konopcem i on je visio glavom nadolje sa grane drveta. Kada je završio svoju vježbu i odmarao se pod drvetom, zapitao sam ga: ‘Zašto to činiš? Koja je svrha takvog mučenja?’ On je odgovorio:

‘Ljudi su uvelike zaprepašteni vidjeti me kako visim glavom nadolje sa stabla, ali zapamti, Stvoritelj je postavio svako dijete glavom nadolje u majčinoj utrobi. To je moja metoda služenja Bogu i pokore. U očima svijeta to je budalaština, ali u ovoj vježbi ja sebe i druge podsjećam da smo svi mi zavezani grijehom i vodimo živote koji su, u Božjim očima, izvrnuti. Ja se nastojim postaviti naglavce opet i iznova sve dok na kraju neću stajati uspravno pred Bogom.’

Istina je da je svijet izokrenut naglavačke i da su njegovi putevi izopačeni. Ali da li se mi ikad možemo nadati ispraviti sebe našom vlastitom snagom? Zar se ne moramo umjesto toga okrenuti k Bogu, Koji jedini može ispraviti što je krivo i osloboditi nas od zlih misli i žudnji?…’