Bertha Dudde, br. 2915, 9 Listopada 1943
UNIŠTENJE ČVRSTE FORME …. POČETAK PROCESA RAZVOJA ….
Volja za aktivnost služenja oslobađa duhovno iz čvrste forme, iz najtvrđe materije, i otvara mu mogućnost razvoja na više. A to oslobađanje iz forme je proces koji se uvijek očituje vidljivo i obično je povezan sa snažnim ispoljavanjem prirodnih sila, kojima se Bog služi za razaranje čvrste materije. Duhovno se nakon dugog vremena oslobađa iz prve ovojnice, forma se razbija, time se duhovno rasipa u bezbrojne čestice, tako da doduše još ostaje u istoj materiji, no njoj se dodjeljuje aktivnost služenja, ponovo kao materija za nova stvaranja putem ljudske ruke ili pak u najmanjoj minijaturi za prihvat biljnih tvari, već s obzirom na njegovo ustrojstvo i snagu njegove volje za služenjem.
To je na izvjestan način početak razvoja, koji se tad uvijek iznova odvija u izmijenjenoj vanjskoj formi. Uvijek je jedno djelo razaranja Bogu po volji ako se događa bez utjecaja čovjeka ili se poduzima uništenje materije kako bi se oblikovale stvari koje ispunjavaju svrhu služenja. Znači tek o volji Boga ovisi kada će duhovno započeti put razvoja, jer to duhovno tada je svoju volju samo od sebe objavilo za aktivnost služenja.
No duhovno u čvrstoj formi može biti oslobođeno i putem ljudske ruke ili ljudske volje, putem eksploatacije Zemlje, putem vađenja blaga koja se skrivaju u unutrašnjosti Zemlje; a i taj proces razlaganja ili oslobađanja materije je Bogu po volji; no uvijek je preduvjet da je to eksploatiranje na dobrobit čovječanstva, da su dakle izvađena blaga određena za to da služe ljudima, da pokrivaju njihove životne potrebe, i da su dakle nužna za život. Tada je oslobađanje duhovnoga iz čvrste forme isto-vrijedno sa procesom uništenja putem prirodnih sila, putem erupcija, koje unutrašnjost Zemlje komešaju i transportiraju na površinu.
Takve erupcije najčešće se događaju tamo gdje ljudska ruka slabo nalazi pristupa, dapače putem istih često tek nastaje područje koje biva učinjeno naseljivim za ljude, kako bi se onda tome duhovnom tada voljnom za služenje pružila prilika da vrši aktivnost služenja. Uvijek je duhovno u posljednjem stadiju razvoja, čovjek, u izravnoj vezi sa duhovnim koje započinje svoj zemaljski put. Prvi treba potonjeg, a time mu daje mogućnost razvoja na više.
Erupcije najčešće dovode ljude u nevolju, koja ih užasno aktivira, tako da su onda stvorene prilike da se oslobođeno duhovno može nastaniti u novim oblicima, jer aktivnost ljudi je potrebna kako bi se oblikovale stvari koje opet ispunjavaju svrhu služenja. Ali putem Božje volje dolazi do svoje uslužne namjene i ono duhovno čije ovojnice nisu dostupne ljudskim rukama. Ono u prirodi uvijek služi jedno drugome, jer od Boga su svugdje stvorene prilike za to da duhovno može sazrijevati u svakoj formi, jednom kad je izrazilo volju za služenjem ….
AMEN
