Bertha Dudde, br. 2882, 14 Rujan 1943

DIJETE-ŠTVO BOŽJE… ŽESTOKA ISKUŠENJA…

Zemlja, kao mjesto za dalju duhovnu naobrazbu, je bila odabrana da bi oblikovala ljude u najčišća svjetlosna bića, u djecu Božju, koja mogu postići najviši stupanj sreće i gledati Boga. Postignuće ovog stupnja je jedino moguće na ovoj Zemlji. Premda su ostala djela stvaranja jednako određena za sazrijevanje duhovnih bića koja nisu još tako savršena, i njihov stupanj zrelosti može i dalje neprestano biti povećavan, stupanj dijete-štva Božjeg može usprkos tomu jedino biti postignut od strane duše na Zemlji, naračun čega su ljudi također suočeni sa potpunom težinom zemaljskog života, i to čak još zahtjevnije što je duša bliža cilju. Duša mora biti sposobna napustiti Zemlju u totalno pročišćenom stanju, duhovno preporođena i u najsrdačnijem jedinstvu sa Bogom. Ona mora doživjeti svako iskušenje, ona mora raditi i stvarati sa vrlodubokom Ljubavlju za Boga i njezina bližnja ljudska bića, ona je morala svladati svu svjetovnost kako bi ušla u duhovno kraljevstvo slobodna i neopterećena. Jedino nekoliko ljudi napuštaju ovu Zemlju kao usavršena svjetlosna bića, i jedino nekoliko ljudi može ugledati Boga odmah nakon njihova života na Zemlji, jer jedino nekoliko postaju pobjedonosni nad materijom, budući zemaljski život uvijek i svagda postavlja svoje zahtjeve pred ljude i ovo je jedna od najsilnijih kušnji što pristupaju čovjeku. Opet i iznova ljudi moraju pokušati sebe osloboditi; opet i iznova duhovni život mora izbiti u prvi plan, i svaka misao mora biti usmjerena nagore. Kako bi postigao dijete-štvo Božje, Božja milost mora biti sposobna biti posebice učinkovita na ljude, čovjek mora neprestano iskorištavati milost koja mu pritječe bezmjerno; on mora prihvatiti sve što doprinosi spram pročišćavanja duše, on mora doživjeti svu patnju kao milost (Knjižica br. 5) i biti zahvalan Bogu da ga je Njegova Ljubav odredila za više sfere i želi ga privući k Sebi. Ne može mnogo ljudi postići tako visok stupanj zrelosti da im Bog može poslati čak najgrublju patnju bez da postanu malodušni (obeshrabreni)… Ovih nekoliko, međutim, su blaženi, čak ako njihov zemaljski život izgleda za njih najteži za podnijeti… Njihovo vjenčanje s Bogom je najprekrasnija nagrada koja očekuje takve duše nakon njihove smrti, i poradi ovog duša će strpljivo čekati sve dok njezin zemaljski kraj ne dođe. Sva bremena i muke, sva patnja i tuga izgledaju majušni jednom kada je ona oslobođena od njezina zemaljskog pokrova, jednom kada je sposobna ugledati Boga i postala je najblaženije sretno biće u duhovnom kraljevstvu… jednom kada dođe u posjed Očevog nasljeđa kao Božje dijete i radi sa Njime u Njegovoj volji.

AMEN