Bertha Dudde, br. 2818, 20 Lipanj 1943

POSTANAK KRISTA ČOVJEKOM…

Što više je čovječanstvo lišeno Duha, to teže ono također nalazi pravi put nazad, jer sada Božji protivnik ima nad njim veliku moć. A, u vrijeme Kristova silaska, čovječanstvo je stiglo do niskog stanja, da se bez Božanske pomoći nijedan čovjek više nije mogao osloboditi ove moći, zbog čega je Bog Sam Sebe dostavio Svojemu protivniku, kako bi ga pobijedio snagom Svoje Ljubavi, i kako bi ljudima dao u ruke jedino sredstvo s kojim su se mogli otrgnuti iz njegove vlasti. Božji protivnik je imao iza sebe cijelo čovječanstvo. Bog u Isusu je stajao Sam naspram njega, a unatoč tome je bila dovoljna snaga Njegove Ljubavi da slomi njegovu moć, budući je Ljubav nepobjediva, ona jedino treba biti ispravno primijenjena… ona se mora okrenuti nespašenome, ona mora biti Božanskog porijekla, odnosno… ona ne smije postati samoljublje, i okrenuti se stvarima koje su udio Božjeg protivnika. A ova prava Ljubav je zračila iz Isusa na svakog čovjeka… tako je Isus osjećao najdublju milosrdnu Ljubav za trpeće, od protivnika porobljeno, čovječanstvo, i On im je htio pomoći. Takva je Ljubav morala ljude odvratiti od Božjeg protivnika, i njega učiniti nemoćnim, jer je Ljubav bila jača od njega i njegove moći. Čovjek kao takav, u tom stanju duha cijelog čovječanstva, više nije bio u stanju razviti takvu Ljubav. Tako je Sama vječna Ljubav Sebe utjelovila u jednom čovjeku, Koji je imao volju u Sebe prihvatiti vječnu Ljubav, jer je imao volju izbaviti čovječanstvo… Ova volja ga je osposobila da u Sebe primi vječnu Ljubav, budući je Njegova volja bila uvijek okrenuta dobru. On se gnušao zla zbog zla, On je bio dobar iz najveće dubine srca, On nije tražio nikakvu korist, nije bio proračunat, nego Ga je jedino Ljubav za čovječanstvo pokretala u svem razmišljanju, htijenju i djelovanju. I tako je Sam Bog bio u Njemu u svoj punini, budući je sve dobro Bog, svaka plemenita misao je Božje duhovno zračenje koje dolazi u skladu sa voljom čovjeka… koja raste do najveće mudrosti i do sposobnosti da ostvari sve što čovjek želi… Bog je Sebi Samome dao ljudski omotač, u kojem je On ljudima želio dati primjer za što su oni sposobni, ako na ispravan način koriste svoju volju… On Sam je postao čovjek, On Se lišio sve snage i moći, i hodao je kao čovjek među Svojim stvorenjima, Njegovo tijelo se potpuno prilagodilo zakonima prirode, kojima je čovjek kao takav podvrgnut… ali je On poštovao jedno: On je njegovao Ljubav i time je privukao bližnje u djelokrug Božanskog Ljubavnog zračenja jer, što je dohvaćeno od Njegove Ljubavi, sada je bilo dohvaćeno i od Samoga Boga, Koji je djelovao u Njemu i kroz Njega. Bog je uzeo prebivalište u ljudskom omotaču, i On je ljude nastojao promijeniti živeći njima za primjer život, koji je za sadržaj imao Ljubav, da im pokaže snagu i moć Ljubavi, kojoj se moralo prignuti sve što je Bogu podloženo (što je pod Bogom), što također obavezuje i onoga, koji se učinio Božjim protivnikom, kroz svoju ne-ljubav, (nemilosrdnost, okrutnost), i njegovu slobodnu volju… Bog je postao čovjekom iz Ljubavi za čovječanstvo, koje u najmračnijoj duhovnoj noći više nije nalazilo put prema Njemu, budući je zanemarilo Ljubav, koja jedina vodi k Bogu, i nadvladava Božjeg protivnika.

AMEN