Bertha Dudde, br. 2809, 11 Srpanj 1943
U LJUBAV OBLIKOVANO SRCE KAO BOŽJE PREBIVALIŠTE…
Sam Bog uzima prebivalište u srcu čovjeka koji je sebe oblikovao u Ljubav, i tako se s Njim vjenčava… budući da Ljubav vodi do sjedinjenja s Bogom; kroz Ljubav se čovjek usklađuje s vječnim Božanstvom, i on je postigao svoj cilj, koji vam je bio postavljen za zemaljski život. I tako je čovjek sada prisno i duboko povezan s Bogom, njegov put na Zemlji je još samo neprestano Ljubav-no djelovanje, jer sada Bog Sam djeluje u njemu, a Njegovo djelovanje je Ljubav… I onda je njegova duša zrela za vječnost, a ako Bog još uvijek ostavlja čovjeka na Zemlji, to je jedino zbog bližnjih koji u njegovom načinu života sebi trebaju uzeti primjer, tako da se i oni sami predaju Bogu u služećoj Ljubavi, i traže sjedinjenje s Njim. U dobro oblikovanom srcu Bog Sam može uzeti prebivalište, On u svoj punini može ispuniti srce čovjeka Svojom milošću i Ljubavlju, On se može izraziti kroz njegova usta i prebivati među ljudima koji su dobre volje. Jer sada će On stalno njima govoriti kroz Svoj alat, kroz zemaljsko dijete koje je postalo Ljubav, koje čuje Njegovu Riječ i posreduje ju onima koji je žele čuti. A čim On Osobno govori ljudima, On će također biti prepoznat u Riječi… Ona će prodirati u srca bližnjih, budući im je pružena u Ljubavi, jer Bog Osobno govori kroz one ljude koji su kroz Ljubav-no djelovanje s Njime sjedinjeni. Sam čovjek će biti blažen, unutarnji mir će ga usrećiti, on će se stalno osjećati okružen Božanskom skrbi; njega će mimoilaziti patnja i nevolja, i jedino će ga Ljubav za bližnje činiti da pati, čim im on ne može donijeti pomoć. I opet je to Božanski glas koji im iz njega govori, te budi Ljubav i među bližnjima, koji se od Božanske Riječi oporavljaju (ozdravljaju), ako su oni bolesni u tijelu ili duši… koji dobavljaju snagu i okrjepu iz Riječi, koju im Božja Ljubav nudi kroz čovjeka. Čovjek čije je srce Bog Sam izabrao za prebivalište, treba se nazvati blaženim već na Zemlji. Jer on je prevladao Zemlju, iako on još na njoj prebiva. Njemu više ne nedostaje snaga, kada je on pritisnut (ometan) svijetom, on ima Boga u sebi, i u Njegovoj blizini se on osjeća snažno i nepobjedivo. On ne obraća pažnju na napade kroz svijet, jer on zna da mu se ništa ne događa bez Božje volje, koja je u njemu… On također nema nikakav strah od smrti, jer on zna da će bezbolno preći u vječnost, jer, tko živi u Bogu i ima Boga u sebi, neće upoznati užase smrti. On jedino čezne za tim da se oslobodi svojega tjelesnog omotača, i da gleda Boga licem u lice… on više ne žudi ništa od svijeta, te svoju sreću i svoj mir nalazi jedino u sjedinjenju s Bogom, s Onim Koji je Ljubav… on želi biti blizu Boga, i ne može ništa drugo nego stalno živjeti u Ljubavi, budući je Sama Ljubav u njemu, i moćno djeluje.
AMEN