Bertha Dudde, br. 2498, 6 Listopad 1942

OBUČAVANJE TRPELJIVOSTI… RAD U ONOSTRANOM…

Čovjek se mora obučiti (odgojiti) trpeljivosti, budući je ova vrlina neizostavno nužna, želi li duša u onostranom sudjelovati u djelu Otkupljenja. Mnogo češće nego na Zemlji, duši će se suprotstavljati otpor, ako ona želi neupućene i duše koje pate uvjeriti u to da prihvate opomene i poduke, i jedino kroz veliku trpeljivost (strpljivost) će ona moći ove duše pridobiti za sebe, te sada započeti svoj rad na njima. Pateće stanje ovih duša ne doprinosi tome da one budu prijemčive, nego mnogo radije one odbijaju duše koje su im željne pomoći, budući njima još nedostaje trpeljivosti, jer su nesavršene. No, već zrelija duša se ne smije dopustiti iziritirati (zbuniti), ona mora u neumornoj trpeljivosti (strpljivosti) uvijek iznova pokušavati doći u vezu s njima, ona mora puna Ljubavi stati uz njih, i nastojati promijeniti njihovu početnu nenaklonost, ona mora ponoviti svaki neuspjeli pokušaj, i tako se uvijek iznova približiti tim dušama i predočiti im njihovo žalosno stanje, te im istodobno predložiti što oni trebaju učiniti, kako bi se njihovo duševno stanje podiglo. Jedino krajnje strpljenje i velika Ljubav donose uspjeh. Ovaj uspjeh je međutim za biće koje pomaže neizrecivo usrećujući, te ga potiče da bude neprestano aktivan u duhovnom kraljevstvu. Duša koja je jednom okusila ovu sreću, koja je vidjela ponore onostranog kraljevstva, neće nikada prestati biti aktivna za izbavljenje ovih bića. Njihovo vlastito stanje svjetla omogućava im da svjetlo predaju dalje, a Ljubav za nesavršena bića ih neprekidno potiče na to. No, potrebna je najblaža narav, želi li zrelija duša zabilježiti uspjeh. Zato na Zemlji mora biti prakticirana trpeljivost (strpljenje), čovjek mora biti blag (nježan), miroljubiv, i neprestano biti spreman donijeti pomoć bližnjemu, jer će on onda moći ispuniti i svoj zadatak u onostranom, koji se sastoji od toga da pridobije od-Boga-odvraćeno duhovno, i približi mu Dobro, koje je jedino vrijedno za vječnost.

AMEN