Bertha Dudde, br. 2494, 4 Listopad 1942
MATERIJA I DUH…
Što je svijet i njegova materija… ovo pitanje okupira mnoge ljude a ipak su ga oni nesposobni riješiti vrlinom intelektualne misli. Sve vidljivo je materija, to jest, supstanca koja se ukrutila kao forma. Supstanca je, tako reći, postala vidljiva zbog ukrućivanja budući je prethodno tome bila nevidljiva, to jest, duhovna supstanca. Duhovna supstanca je Božja isijana snaga koja, u skladu sa Njegovom voljom, postaje ono što jeste čim ju je Bog naumio da postane specifična forma. Ova forma je, zauzvrat, sjedinjenje/kombinacija nebrojenih supstanci; otud je ona struktura koja može biti razložena da bi opet oslobodila svaku pojedinačnu supstancu, ako je to Božja volja. Posljedično tome, svaka forma može biti uništena, materija je nešto što nema vječnog postojanja budući je samo pokrov za duhovne supstance koje su naumljene evolvirati i kao rezultat ne ostaju u tim pokrovima zauvijek. Premda je sama materija također duhovna supstanca, to jest, u skladu sa Božjom voljom ukrućena duhovna snaga, ona se razvija posredstvom neprestanog razlaganja, raspršivanja i pre-oblikovanja tako da ona može, nakon beskonačno dugog vremena, sama također okupirati takvu formu. Time sve vidljivo je duhovna snaga koja je još na početku razvoja, dok je više zreo duh nevidljiv ljudskom oku i koristi vidljivu formu da bi u njoj živio.
Otud, u svakoj formi živi nešto duhovno, biće koje je nesvjesno sebe samoga ali koje čezne za sjedinjenjem sa sličnim bićima da bi povećalo puninu snage sa ovim sjedinjenjem, budući svako biće stremi ka savršenstvu. Čim se materija razloži, to jest, kada se forma dezintegrira, oslobođeno duhovno biće stremi spram jednakih duhovnih bića koja se udružuju da bi dali život novoj formi. Ovaj proces formira temelj za neometano postajanje i prolaženje u prirodi, on je prema tome uzrokom neprestanog života i smrti u prirodi… Duhovne supstance prolaze kroz cijelo stvaranje, dijelom same, dijelom stopljene u ogromnim brojevima. Korespondetno sa ovima jesu veličina i vrsta formi koje ih okružuju. Sve što ograđuje ova duhovna bića je materija. Ali sama materija se sastoji od duhovnih supstanci koje su na početku njihova razvoja i tako mogu biti vidljive ljudskom oku budući je jedino već više sazrio duh nevidljiv. Posljedično tome, sve se vidljivo mora smatrati nesavršenim, to jest, duhovna supstanca koja je jako udaljena od Boga, koja započinje njezin put razvoja. Duh sakriven unutar vidljive forme je već putovao ovim putem i sada stremi spram Boga. Prema tome uništenje, to jest umiranje ili razlaganje forme, ili prolaznost materije, korespondira sa Božjom voljom budući omogućava duhovnoj supstanci da nastavi njezin razvoj.
AMEN