Bertha Dudde, br. 2448, 13 Kolovoz 1942

AKTIVNOST UNUTRAŠNJE ZEMLJE… ERUPCIJE…

Tijekom vremena dogodile su se promjene na Zemlji, i u unutrašnjosti baš kao i na površini Zemlje. Ove su rezultat neprekinutih rotacija oko njezine vlastite osi koje su prouzročile izmjene, a uzvisine i nizine koje su one stvorile se i dalje mijenjaju čak i sada, to jest, one se i dalje pomiču lokalno. Time Zemlja ne zadržava njezin izvanjski oblik nego je već prošla kroz najrazličitija mijenjanja, premda je njezina struktura ostala ista. Tome nasuprot, Zemljina unutrašnjost je neprestano aktivna i također aktivira promjene na površini Zemlje iz unutra. Ovo se može zamjetiti na vegetaciji koja se, tijekom milenija, također promijenila i nikada neće ostati ista, premda se ove promjene ne događaju tijekom kratkog perioda vremena i prema tome se ne mogu promatrati od strane ljudi tijekom njihova života na Zemlji. Ove se promjene generalno zbivaju tako polako da su jedva zamjetne oku, i prema tome potrebuju vrlo dugo vrijeme. Međutim, s vremena na vrijeme neobuzdana aktivnost eruptira u unutrašnjosti Zemlje i iznenadne transformacije sebe očituju koje uzrokuju ogromna uništenja na Zemljinoj površini i označavaju strah i užas za ljude. U tom slučaju dosada kruta forma se rastače i, nesposobna izdržati nasilnu aktivnost elemenata unutar Zemlje, tiskana je ogromnom silom iz unutar Zemlje na površinu gdje se širi i, u potpuno novom okruženju, pokušava sebe prilagoditi postojećoj masi na Zemlji ili tvorevinama u prirodi… Takve elemenarne erupcije također razumljivo rezultiraju u potpunoj transformaciji zemljine površine… One uništavaju postojeće okruženje, poništavaju red uspostavljen od strane ljudi i rezultiraju u nezamislivom kaosu koji uzrokuje tešku konfuziju i tjeskobu u ljudima budući su oni nesposobni nositi se sa takvim erupcijama i bačeni su pri tom u potpuno druge živuće uvjete. Međutim, transformacija Zemljine površine je postala nužna, premda se ona jedino duhovno može objasniti, pošto, sa jednog zemaljskog gledišta, nema zamjetnog napretka u takvoj transformaciji, jedino uništenje i ekstinkcija onog što postoji. Ali duhovno je ona od ogromnog značenja.

Duhovna supstanca iz unutra Zemlje se probija nagore; ona želi započeti njezin proces razvoja u formi. I ona će trebati živjeti kroz bezbrojne faze sve dok duhovna supstanca mogne doseći konačni stadij njezina utjelovljenja na Zemlji. Budući je bila zavezana u najtvrđoj formi jedno nezamislivo dugo vrijeme, i dalje nerazvijenoj duhovnoj supstanci je dana izvjesna količina slobode tako da ona sebe može osloboditi od ove krute forme, što ona naknadno čini sa elementarnom silom. Ljudi doživljavaju ovo očitovanje snage kao prirodnu katastrofu koja je, zavisno o njezinom opsegu, više ili manje uništavajuća za njih. Premda će sve duhovne supstance biti iznova ograničene, najprije će one poplaviti biljni i životinjski svijet i, do čak većeg stupnja, ljude, time što će poremetiti njihov spokoj i postavljajući ih u smrtnu opasnost. Potrebno je vrlo dugo vrijeme prije nego se takva promjena Zemljine površine dogodi, budući se ona ne može dogoditi proizvoljno, nego jedino uz Božje dopuštenje, kojeg On daje kada je viši razvoj duhovnih bića doveden (glagol je: ‘smrviti’) do zastoja… To jest, kada je biće u posjedu slobodne volje a slobodna volja se više ne koristi. Onda se balans mora ostvariti, i to se događa kada još nezrela duhovna supstanca poguruje već više uznapredovalu duhovnu supstancu u daljnje faze razvoja, tako da će potonja uskoro postići posjedovanje slobodne volje. Iz ovog razloga Zemlja će uvijek morati očekivati takve promjene s vremena na vrijeme i na različitim mjestima, koje imaju svoje prirodno porijeklo u neprestanoj aktivnosti elemenata u unutrašnjosti Zemlje. Otud, prosvjetljena osoba razumije prirodne katastrofe, jer on ne samo da shvaća zemaljsku, nego takođe i duhovnu nužnost za ovo jedno te isto zbivanje, i uvijek će gledati na njih kao na Božju vladavinu. On je svjestan nužnosti za viši razvoj duhovnih supstanci baš kao i niskog duhovnog stupnja bića, koja oživljavaju Zemlju u konačnoj izvanjskoj formi, i prilike za njihovo izbavljenje… Ipak takvi prirodni događaji, koji rezultiraju u golemom uništenju, su neshvatljivi neprosvjetljenim ljudima i niti oni prepoznaju duhovnu niti zemaljsku vrijednost. Posljedično, oni će biti pogođeni užasom kada se Zemljina unutrašnjost započne pokretati i oni sebe nađu potpuno bespomoćnima i na milost i nemilost bješnjenju elemenata. Unatoč tome, to što je bilo odlučeno od samog početka će se dogoditi bez greške čim Stvoritelj Neba i Zemlje smatra kako je za to pravo vrijeme.

AMEN