Bertha Dudde, br. 2442, 8 Kolovoza 1942

PROSLJEĐIVANJE DUHOVNE HRANE …. LJUBAV PREMA BLIŽNJEMU ….

Duhovna hrana čovjeku daje potrebnu snagu za otpor protiv zla i za rad na njegovoj duši. I stoga se on ne mora bojati da bi mu moglo uzmanjkati snage ako ju treba, tj. ako ima volju za duhovni uspon. Volja će mu uvijek i donositi snagu koja čovjeku putem prihvaćanja Božje Riječi može biti dostavljena. Duhovna glad u svakom će mu trenutku biti utažena i on hranu duše neće više htjeti propuštati, jednom kad je njome bio nahranjen. Jer to je Božanski dar, izražaj Njegove Ljubavi, dotok snage i okrjepe čije izostajanje za čovjekovu dušu predstavlja nedostatak ako ju je već jednom bio primio. No Bog mu taj dar ne oduzima hirovito, tako da je duševno hranjenje neprestano sve dok čovjek sam ne zanemari taj dar milosti.

No Ljubav nalaže davati duhovnu hranu i bližnjemu, njega na određeni način isto nahraniti, kako bi mogao prevaliti zemaljski put u skladu s Božjom voljom. Tek tada čovjek dokazuje da je dostojan od Boga biti obdaren Njegovom Ljubavlju. Ljubav treba poticati čovjeka bližnjemu davati isto to što je i njemu postalo suštinski važno; on snagu i milost treba sprovoditi dalje u spoznaji da bez duhovne hrane bližnji mora gladovati i da Bog čini da taj dar milosti dospije na Zemlju za sve ljude ….

Jer ljudi se stalno moraju boriti sa zlim silama i trebaju osnaženje kako bi mogli izboriti svoju bitku. Čovjeku je od strane Boga ponuđena duhovna hrana, i ona u istoj Ljubavi treba biti proslijeđena bližnjima, tek tad se primatelj tog Božanskog dara milosti čini njega dostojan i ispunjava prvu Zapovijed da ljubi bližnjega kao sebe samog ….

AMEN