Bertha Dudde

‘U nedostatku sveopćeg obrazovanja uvijek sam se smatrala ne-ispisanom stranicom. Nedostatak novca i vremena su me sprečavali da čitam dobre knjige kao i da posjećujem predavanja. Znala sam samo za naporan rad od ranog jutra do kasno uveče. I pored toga sam svakodnevno primala slasne obroke duhovnog dobra, bez da sam uopće znala za koga sam to primala.’

Bertha Dudde

‘U nedostatku sveopćeg obrazovanja uvijek sam se smatrala ne-ispisanom stranicom. Nedostatak novca i vremena su me sprečavali da čitam dobre knjige kao i da posjećujem predavanja. Znala sam samo za naporan rad od ranog jutra do kasno uveče. I pored toga sam svakodnevno primala slasne obroke duhovnog dobra, bez da sam uopće znala za koga sam to primala.’

2383b (Nepogrešivost poglavara rimske crkve…)

Print Friendly, PDF & Email

Bertha Dudde, br. 2383b, 25 Lipanj 1942

NEPOGREŠIVOST POGLAVARA RIMSKE CRKVE…

To što ljudi moraju vjerovati u učenje o nepogrešivosti poglavara crkve znači (= povlači za sobom slijedeće,) da svako dodatno učenje ili pravilo postavljeno od poglavara crkve mora biti priznato/odobreno ili prihvaćeno bez ikakve kritike, i time je eliminirano čovjekovo razmišljanje i njegova sloboda izbora, iako su oni nezamjenjivi/prijeko potrebni ako će ljudsko biće jednog dana položiti račun za svoj odnos sa Bogom. Svaki čovjek mora odgovarati (sam) za sebe (Matej 16:27; Otkrovenje 20:12, 13), posljedično tome on mora donijeti svoju vlastitu odluku u potpunoj slobodi volje… Međutim, da bi donio odluku on mora biti u stanju ispitati i uzeti u obzir/razmotriti ono što će odlučiti… Ne bi trebao biti slučaj da jedan pojedinac odlučuje i onda da ta osoba zahtjeva od tisuća i tisuća ljudi da slijede njegovu odluku, naknadno izražavajući ovaj zahtjev u obliku zapovijedi… (doktrine)… što je nedvojbeno slučaj ako se svaka crkvena zapovijed treba priznati kako je u skladu sa Božjom voljom, pošto je njezin temelj (navodna) nepogrešivost poglavara crkve. Ova učenja su sada bez ikakve rezerve prihvaćena bez da ljudsko biće prosvijetli/razjašnjava njihovo značenje i svrhu, što rezultira u rutinskim akcijama koje nisu povezane sa slobodnom odlukom, dubokom vjerom i snažnim osjećajem bliskosti sa Bogom…

 Crkveno služenje se raširilo (ili ‚je nastalo’) koje, u stvarnosti, nije služenje Bogu. Običaji su bili uvedeni koji su više ili manje formalnosti… Protivnikove akcije su bile uspješne u udaljavanju/otuđivanju ljudi od istine pod maskom pobožnosti, u tome da ih spriječe koristiti njihovo vlastito razmišljanje i time također njihovo slobodno odlučivanje, pošto je sve ovo obustavljeno/spriječeno od strane protivnika zbog dogme o nepogrešivosti. Jer jednom kada se ovo učenje učinilo prihvatljivim čovjeku on više u svezi njega neće morati imati mišljenje. Tako on prihvaća/uvažava bez pomnog ispitivanja, on ne mora donijeti odluku pošto je netko drugi već donio odluku umjesto njega i slobodna volja nije korištena. Umjesto toga, čovjek mora vjerovati u ono što mu je određeno/ispostavljeno kao religijska dogma ako ne želi doći u sukob sa određenom religijskom dogmom, kojoj crkva pridaje izuzetnu važnost, da poglavar crkve nikad ne može pogriješiti ili poduzeti pogrešne mjere kada donosi odluke koje se tiču crkve.

 Bog jedino cijeni/vrednuje slobodno donošenje odluke, ali nju sam čovjek mora donijeti i tako on sam mora uzeti u obzir (svako) za i protiv religijske dogme. Jedino ono što može potvrditi u svome srcu se može nazvati vjerom, a ne ono što je prisiljen prihvatiti/potvrditi… Jer religijska dogma naumljena od strane Boga će izdržati svako pomno ispitivanje i biti će prihvaćena čak sa više uvjerenja što ljudsko biće više prekapa po njoj… Međutim, sve što nije od Boga ne stoji prilikom pomnog ispitivanja i biti će odbačeno od strane svake osobe koja se najozbiljnije bori da bi stekla znanje…

 AMEN

Spread the Truth