Bertha Dudde, br. 2345, 24 Svibanj 1942
ISUS KRIST JE BIO POSVETIO BOGU TIJELO I DUŠU…
Tijelo Isusa Krista se nije više odupiralo svojoj duši; ono nije zahtjevalo ništa za sebe osim što je duša željela, koja se bila potpuno ujedinila sa duhom… Ovo je bilo stanje Isusa, čovjeka, kada je On bio ostvario Njegov čin… To je bilo stanje potpune posvećenosti Bogu i totalnog odustajanja od svega što pripada svijetu… Njegovo tijelo, budući je bilo u cjelosti produhovljeno, je bilo totalno neovisno o Zemlji i njezinim zakonima, tj. duhovne supstance Njegovog ljudskog tijela su se stopile sa onima duše i učinkovito podredile sebe volji duha, koji je bio najprisnije sjedinjen sa Ocem-Duhom, i time je zemaljsko tijelo zajedno sa dušom postalo jedno sa vječnim Božanstvom… Ovo stapanje je bilo tako izvanredno značajno i povlači sa sobom takve daleko-sežne posljedice koje je duša nesposobna razumjeti sve dok nije sama pronašla sjedinjenje sa samim Bogom. To je bio jedan čin golemog nijekanja samog sebe, najdublje Ljubavi i bezgranične posvećenosti Bogu… Duša Isusa, čovjeka, je istovremeno povukla njezinu izvanjsku čahuru, tijelo, u sferu Božjeg zračenja Ljubavi, i oboje Njegova duša i Njegovo tijelo su bili prožeti od strane Božjeg Duha Ljubavi, od strane Njegove snage i Njegova svjetla… Isus, čovjek, je bio pun snage i svjetla… On je bio moćan i mudar, i svako stvorenje Mu je bilo poslušno, cijelo stvaranje Mu je bilo podložno, jer Bog je bio u Njemu u svoj punini pošto Mu niti duša niti tijelo više nisu pružali otpor, i ova bezgranična privrženost je također rezultirala u Božjoj bezgraničnoj aktivnosti… Sada je to bio Sam Bog Koji je Sebe očitovao u svemu što je Isus činio i rekao (Ivan 14:10).
Božja Ljubav zahvaća sve što sebe izruči Njemu, ona prožima svaku tvorevinu čim njezin prirođeni duh ne pruža nikakav otpor Božanskoj Ljubavi… Gdjegod je ovaj otpor otklonjen tamo može jedino biti Ljubav Božja, prema tome… budući je Bog Ljubav (1 Ivanova 4:8, 16)… Bog može jedino biti gdje On ne nalazi protivljenje koje Mu se suprotstavlja… Sve od Boga je Božansko sve dok ono ne pruža nikakav otpor. Jedino otpor okreće Božju tvorevinu u nešto Njemu izvanjsko sve dok ona ne odustane od njezinog otpora sama od sebe… Isus, čovjek, je bio potpuno posvećen Bogu i time više ne izvanjski Bogu nego se sjedinio sa Njime, time Jedno sa Bogom (Ivan 10:30)… i prema tome totalno preobražen, budući da je sjedinjenje sa Bogom stanje blistavog svjetla… I kada je Isus Krist napustio ovaj svijet On je uzeo Njegovo tijelo zajedno sa Njegovom dušom u vječnost, jer ništa uz Njega više nije prianjalo što je zahtjevalo daljnji razvoj, oboje, i tijelo i duša su bili savršeni; svaka duhovna supstanca je bila tako naklonjena spram Boga da je ona bila prožeta od strane Božjeg svjetla i Ljubavi, da je bila poput Boga, budući se kompletno sjedinila sa vječnim Božanstvom.
AMEN
