Bertha Dudde, br. 2342, 21 Svibanj 1942
ISUSOVA PATNJA I SMRT NA KRIŽU… ŽRTVA POMIRENJA…
Patnja i Smrt Isusa na Križu bila je najveća Žrtva Ljubavi, koju je ikada neki čovjek na Zemlji ponudio. To nije bila žrtva okajanja čovjeka s krivnjom, to nije bila zaslužena kazna, nego Žrtva Koja je podnesena zbog krivnje grijeha drugih ljudi iz najdublje Ljubavi za njih… To je bila dobrovoljna Žrtva Pomirenja, Koja je trebala otkupiti bližnje od njihove zaslužene kazne… Smrt na Križu je bila neopisiva Agonija, a ipak ju je Isus izabrao, jer je Njegovo Tijelo željelo patiti poradi ogromne Ljubavi za čovječanstvo. On je htio učiniti nešto, za što ljudi nisu bili sposobni, On je želio na Sebe uzeti Muke, da poštedi bližnje. Znao je da je sudbina ljudi poslije smrti patnja i muke, kao pravedna kazna za njihov otpadništvo od Boga, odnosno za njihovu Bogu-protivno-postavljenu volju i On je u Svojoj Ljubavi želio umanjiti ove patnje i muke, tako da ih je On Sam htio Sebi nametnuti (dodijeliti), stoga je dobrovoljno ponio Patnju, tako da je oni nisu morali nositi. I tako je On izabrao najbolniju smrt… smrt na Križu i žrtvovao je ove neizrecive Boli Svom Nebeskom Ocu. On Mu je donio Žrtvu Pomirenja, dok je patio i umro za grješno čovječanstvo…
A ova Žrtva je bila Ocu mila. Jer je Isus bio čist i bez krivnje (nevin), On je bio bez grijeha… Na Njemu nije bilo ni najmanje krivnje, ali je On izabrao smrt, koja je okajala najgore zločine, koja je bila neopisivo mučna i ponižavajuća… On je dopustio da Njegovo čisto Tijelo bude razapeto na Križ od strane ljudi, koji su u njihovom Bogu-dalekom stanju bili sljedbenici Sotone, i to je razlog zašto je pored Tijela, Njegova Duša također trpjela nezamislive Muke. Jer, Njegova Duša je doživljavala svaku grješnost kao Mučenje; Duša, Koja je postala Ljubav, patila je pod odsustvom Ljubavi… a ipak je preuzela na Sebe ove Muke, da time učini sudbinu ljudi podnošljivijom. Žrtva je bila podnesena Bogu u milosrdnoj Ljubavi, i Bog je to sa zadovoljstvom prihvatio…
Čovjek Isus Se morao potpuno odreći Njegove Ljubavi za svijet, prije nego je mogao podnijeti ovu Žrtvu, morao Se osloboditi svake želje, morao je biti spreman dobrovoljno se odreći svega, tek onda je bio sposoban za ovu Žrtvenu Smrt… Njegova Ljubav je bila tako velika, da je bila još jedino okrenuta bližnjima, a ne Njegovom Vlastitom Tijelu. A, budući da Ga je ova ogromna Ljubav potakla napraviti takvu Žrtvu, Bog je to prihvatio… I tako je Isus otkupio čovječanstvo od vječne smrti, Svojom patnjom i Svojom Smrću na Križu, koja Bolovima i Mukama nadmašuje svaku drugu smrt, jer je Njegova Ljubav bila tako velika, da je bio spreman podnijeti sve zbog čovječanstva, koje bi bez Njegovog Djela Otkupljenja, bez ove Žrtve na Križu, moralo trpjeti kroz Vječnosti, ako bi ono samo željelo platiti (iskupiti) svoju nepojmljivo veliku krivnju grijeha.
AMEN
