Bertha Dudde, br. 2336,¸14 Svibanj 1942
BORBA U ONOSTRANOM… PONOVLJENO UTJELOVLJENJE NA ZEMLJI?…
I zato je od velike važnosti kako će biti iskorišten zemaljski život, jer čim je ovaj zaključen, počinje sasvim drugačija borba oko uspona naviše, nego li je bila određena biću na Zemlji. Zemaljski život mu je stalno donosio snagu, koju je ono po volji moglo koristiti, dok je život bića u onostranom blagoslovljen snagom tek onda kada je biće u određenom stupnju zrelosti, no prethodno je sudbina duša jedno stanje potpuno lišeno snage (sasvim nemoćno stanje), dok one nisu postigle ovaj stupanj zrelosti. A posljednje je neizrecivo teško, i bilo bi također sasvim nemoguće, ako mu Božja milost ne bi onda također izašla u susret u obliku zračenja svjetla, koje mu nosi trenutke spoznaje (raspoznavanja), kako bi u biću probudila žudnju za svjetlom. Bog iznova jedino nastoji promijeniti volju bića, da bi mu potom također dao i mogućnost da volju sprovede. Jedino su uvjeti u onostranom mnogo teži za ispuniti. Biće bez snage je također tako slabe volje, da je potreban najveći napor i strpljenje od strane svjetlosnih bića, kako bi uvjerili (opredijelili) biće, da samo aktivira svoju volju. No, nikada se neće jedno biće u stanju tame željeti vratiti na Zemlju, kako bi popravilo svoj promašeni životni put na Zemlji, odnosno, iznova ga prevalilo u skladu sa svojim istinskim zemaljskim zadatkom. A, tek ova volja bi duši donijela ponovljeni boravak na Zemlji. No, volja nezrele duše odnosi se jedino na zemaljski materijalni život, a nikada na duhovni viši razvoj, jer ako se ovaj najprije jednom pokrenuo u njoj, onda ona također zna da jedino služenje u Ljubavi pomaže njen viši razvoj, a za to ona uistinu ima dovoljno prilika u onostranom. Jer, mora se obaviti ogromni rad, treba li dušama biti doneseno svjetlo u obliku znanja. To je aktivnost u onostranom, koju ljudi na Zemlji nisu u stanju pojmiti, a koja je međutim neizrecivo važna… Što je bilo propušteno na Zemlji, mora biti nadoknađeno u onostranom, i kao što je na Zemlji duhovna pomoć bližnjemu čin Ljubavi, tako je također i aktivnost bića u onostranom neprekidno Ljubavno djelovanje… stalno razdjeljivanje onoga što nedostaje dušama… razdjeljivanje svjetla i znanja dušama koje su u tami. Ova aktivnost zahtjeva slobodnu volju, baš kao na Zemlji. Biće mora biti spremno aktivirati se služeći, onda kroči naprijed u svome razvoju. Ako je jednom nadvladalo odsustvo volje, onda ono marljivo radi na sebi samome. Zasigurno će se takođe ru dubokom kajanju sjetiti neiskorištenog vremena na Zemlji, ali sada pred sobom vidi krug djelovanja, koje zahtjeva svu njegovu voljnost da pomogne… Sada duša misli više na duše oko nje koje pate, nego na svoje vlastito stanje, i tek sada ona vrši svoj zadatak sa predanošću, a njeno vlastito stanje postaje sve osvjetljenije, jer ona sada prima svjetlo i snagu, kako bi to predala dalje. No, ako je ona jednom postala primatelj svjetla i snage, onda se više nikada neće željeti vratiti na Zemlju, osim ako treba biti izvršen neki zadatak na Zemlji, koji zahtjeva utjelovljenje jednog svjetlosnog bića na Zemlji… Treba uvijek uzeti u obzir, da u stanju tame duši također nedostaje spoznaja, budući je ona na Zemlji zanemarila svoj duhovni razvoj…No, ako ona to prepoznaje, onda ona također vidi i mogućnosti u onostranom, koje joj osiguravaju uspon. Ponovljeno utjelovljenje na Zemlji bi jedino onda bilo odobreno duši, ako bi ona to željela u potpunoj svjesnosti svog nezrelog stanja, i u svrhu sazrijevanja duše… ako bi ju dakle, slobodna volja nagnala na ponovljeni zemaljski životni put, kako bi postigla više stanje zrelosti. Ali, to već pretpostavlja određeno znanje, a stoga i određeni stupanj zrelosti, odnosno sposobnost za Ljubav, što onda nagoni dušu da sudjeluje u otkupljujućem djelu u onostranom, jer ona prepoznaje da će također, za to biti potrebna sva snaga, te ona sada svoju Ljubav spremno stavlja u službu tom otkupljujućem djelu.
AMEN