Bertha Dudde

‘U nedostatku sveopćeg obrazovanja uvijek sam se smatrala ne-ispisanom stranicom. Nedostatak novca i vremena su me sprečavali da čitam dobre knjige kao i da posjećujem predavanja. Znala sam samo za naporan rad od ranog jutra do kasno uveče. I pored toga sam svakodnevno primala slasne obroke duhovnog dobra, bez da sam uopće znala za koga sam to primala.’

Bertha Dudde

‘U nedostatku sveopćeg obrazovanja uvijek sam se smatrala ne-ispisanom stranicom. Nedostatak novca i vremena su me sprečavali da čitam dobre knjige kao i da posjećujem predavanja. Znala sam samo za naporan rad od ranog jutra do kasno uveče. I pored toga sam svakodnevno primala slasne obroke duhovnog dobra, bez da sam uopće znala za koga sam to primala.’

2302 (Razmišljanje iz srca i iz razuma…)

Print Friendly, PDF & Email

Bertha Dudde, br. 2302, 14 Travnja 1942

RAZMIŠLJANJE IZ SRCA I IZ RAZUMA  ….  ISTINA ….


Svaki čovjek koji je razumski došao do određenog shvaćanja misli da je u spoznaji. No to shvaćanje nije nužno uvijek Istina. Bog je čovjeku dao razum i slobodnu volju, ali mu je dao i srce …. Sve dok razum bez srca želi riješiti duhovna pitanja, teško da će se približiti Istini, jer Istina izlazi iz Boga i jedino može biti primljena od duha, a ne od tijela, koji je materija.

Razumsko razmišljanje samo je funkcija tijela …. a srce je sjedište sve percepcije, srce u sebi sadrži i Božansku iskru Ljubavi, a time i duh, koji je udio Boga. Misao koja je rođena u srcu, čije izvorište je dakle Božanska duhovna iskra, uvijek će i imati pravo na istinitost, jer duh posreduje samo najčistiju Istinu …. no da li je misao rođena u srcu ili je pak samo proizvod razumskog razmišljanja, ovisi o Ljubavnoj sposobnosti srca. Što dublje čovjek može ljubiti, tj. teži sjedinjenju s Bogom putem djelovanja u Ljubavi, utoliko jasnije će se iz njegovog srca izdizati misli i dolaziti mu u svijest. 

Jer te misli su duhovna Snaga koja ističe iz bićā koja su bliska s Bogom i pritječu srcu onoga koji se isto tako spaja s Bogom putem Ljubavne aktivnosti. Dok je, međutim, razumsko razmišljanje samo funkcija tjelesnih organa, dakle korištenje životne snage koja čovjeku pritječe, a koju može koristiti i onaj čovjek koji živi bez Ljubavi, tj. čije srce je slabo sposobno ljubiti. Dakle mora se praviti razlika između razumskog razmišljanja i onoga iz srca. Potonje će uvijek donositi Istinu, dok razumsko razmišljanje ne mora biti Istina, čak i ako se može govoriti o dobro razvijenom razumskom razmišljanju. Samo je Ljubav odlučujuća, tj. mjerodavna za Istinu. Čovjek je o suštini misli premalo obaviješten, i stoga mu nije jasna ta razlika.

Misao rođena u srcu, sa razumsko dobivenim znanjem ima zajedničku jednu stvar, a to je da i ona mora biti dostavljena u mozak kako bi od svijesti bila obrađena, pa zato čovjek može doći do pretpostavke da svaka misao svoje porijeklo ima u mozgu, da je dakle ostvarena razumski. No misaoni život Ljubavnog čovjeka, dakle čovjeka čiji je život neprestano djelovanje u Ljubavi, skroz je drugačiji za vrednovati nego čisto razumsko razmišljanje čovjeka koji je slabo spoboban ljubiti.

Prvi će biti blizak Istini, dok potonji neće imati nikakvog jamstva za Istinu i znanje. Jer Istinu Bog Sâm Sebi čuva, i On je dijeli samo onima koji Ga priznaju, koji Ga žude i koji to iskazuju putem djelovanja u Ljubavi. Posljedično, kao Istina moći će nedvojbeno biti prihvaćeno ono što je poteklo iz Ljubavnog srca, jer te su misli podređene određenoj kontroli putem onih duhovnih bića koja se nalaze u znanju, čiji je zadatak posredovanje misli i koji stoga pomno paze na to da čovjek stoji u ispravnom razmišljanju. Jer putem svoje Ljubavne aktivnosti čovjek stječe pravo na pomoć svjetlosnih bića, koja čovjeka tad štite od mislī koje proturječe Istini ….

AMEN

Spread the Truth