Bertha Dudde, br. 2268, 18 Ožujak 1942

SEBIČNA LJUBAV… NE MNOGO VOLJNOSTI ZA ISKUPITELJSKIM RADOM…

Može se reći kako nema mnogo voljnosti da se ostvari iskupiteljski rad na Zemlji budući su, poradi njihova načina života, ljudi povećali njihovu udaljenost od Boga i ova stalno šireća udaljenost također predstavlja neprestano veću slabost volje. Ali udaljenost od Boga također predstavlja nedostatak znanja, i prema tome ljudsko biće ne shvaća nužnost i blagoslov iskupiteljskog rada; on je nesvjestan posljedica u onostranom i time ne čini ništa da umanji stanje njegove udaljenosti od Boga. Ovo je nesumnjivo ograničenje volje, jer premda je volja ljudskog bića slobodna, protivnik (Sotona) unatoč tome i dalje ima veliku moć nad njime, naime, kada čovjekov način života ne korespondira Božanskim zapovijedima. Ljudsko biće zasigurno ima slobodu volje, utoliko što on može djelovati i razmišljati kako mu se sviđa… budući on ne može niti biti prisiljen od strane zle sile niti ga Bog prisiljava na ijedan način… Ali ako je opaka uma, onda se on dobrovoljno okreće spram onoga koji je jednom zloupotrijebio njegovu volju, i potonji će također zaposjednuti volju čovjeka koji se okrene ka njemu. Onda će biti teško za osobu iskoristiti njegovu slobodnu volju, i ovo postaje rastuće više teško što on više moći nad sobom podaruje Božjem protivniku. Ako osoba želi osloboditi sebe od njegove moći i također želi druge osloboditi ili im pomoći to napraviti, on mora živjeti u skladu sa Božanskom voljom i, prije svega, prakticirati Ljubav. Naposlijetku, Ljubav je snaga koja se suprotstavlja protivniku, koji je postao potpuno bezosjećajan. Svako djelo Ljubavi oslobađa ljudsko biće, budući on sebe oslobađa od onoga koji je želio opovrgnuti Božji red, koji nije priznao Boga kao vječnu Ljubav i čija sila ide ruku pod ruku sa apsolutnom bezosjećajnošću. Iskupiteljski rad je prema tome bilo koji rad čija je pokretačka sila Ljubav. Ali u današnje vrijeme ljudska je svaka aktivnost određena od strane sebične Ljubavi… Svaka osoba jedino razmišlja o njegovom vlastitom probitku u njegovu radu, ipak žudnja da pomogne njegovim vlastitim bližnjim bićima sa time je jedino rijetko prisutna. To je zašto malo duhovnog uspjeha dolazi od takvog rada. Gdje su ljudi više povezani sa Bogom njihova sebična ljubav bi se neprestano umanjila i njihova Ljubav spram drugih ljudi bi rasla u istom opsegu. Onda bi se osoba osjećala nagnana iznutra da ostvari djela Ljubavi… on bi jedino uvijek želio pomoći i potpuno sebe oslobodio od kontrole nemilosrdnog utjecaja/vlasti. Međutim, budući se volja za iskupiteljskim radom pronalazi jedino rijetko, protivnik ima veliku moć na Zemlji. I ova sebe očituje tako da on nagoni ljude u sve veću bezosjećajnost i da ga oni slijede voljno i skoro nadmašuju jedni druge sa djelima uništenja i osjećajima mržnje i osvete. I ovo dosljedno povećava udaljenost od Boga sve dok oni nisu nanovo potpuno predmetom utjecaja zla koje bi rezultiralo u potpunom duhovnom uništenju kada Bog ne bi koristio Njegovu moć i stao tome na kraj… On će još jednom opozvati moć Njegova protivnika nad duhovnim bićima tako što će ih prognati iznova u materiju za jedno beskonačno dugo vrijeme koje dolazi.

AMEN