Bertha Dudde, br. 2148, 11 Studenoga 1941

OBZIRNOST PREMA SLABOSTI DRUGIH LJUDI…

Mudar je tko se ne srdi na slabost drugih ljudi, jer oni koji to čine, sami su slabi, i padaju na ispitu koji im je postavljen za kušanje njihovog strpljenja i snage volje. Jer u prevazilaženju samog sebe krije se snaga, a onaj dakle tko je jak, njega slabost bližnjega neće uzbuditi, ona ga neće obeshrabriti niti će biti poticaj za nestrpljivost. A tko sebe odgaja u strpljenju, taj će i bližnjega moći uvjeriti ako ovaj pogriješi, i tako dakle izvršiti dobar utjecaj na njega; ali nikada to neće postići ako je njegovo biće uzbuđeno, jer to onda prouzrokuje uzbuđenje i kod bližnjega i ‘opredjeljuje’ ovoga na protivljenje ….

Čovjeku strpljenje ne može biti dovoljno propovijedano, i čovjek se neprestano treba imati pod kontrolom kako nad njim ne bi zavladala sila koja teži njegovom duhovnom nazadovanju. U toj je opasnosti čovjek samo ako bude slab, jer slabost koristi protivnik Boga kako bi čovjeka naveo na pad. On ga želi potaći na neljubavno postupanje i razmišljanje, i često je dovoljan samo mali poticaj, i on postiže svoj cilj.    

Stoga je potrebna neprestana budnost i neprestana borba sa samim sobom. U borbi sa samim sobom čovjek se jača, a borba protiv bližnjih slabi ga. To bi svatko trebao imati na umu i odnositi se shodno ako dođe u situacije gdje je stavljen na probu. Njegova borba treba biti jedino borba protiv ne-Ljubavnosti, inače treba strpljivo slušati što ga to draži na protivljenje. Ojačat će iznutra i slabost će bližnjega prosuđivati obzirno te kroz to duhovno sazrijevati, jer jedino putem prevazilaženja sebe samoga čovjek napreduje ka gore ….

AMEN