Bertha Dudde, br. 2128, 26 Listopad 1941

STANJE DUŠE U ONOSTRANOM… RAZJAŠNJENJE ZA PATNJU…

Čim duša napusti tjelesnu čahuru, dobra ili loša djela zemaljskog života imaju učinak, a to zapravo znači da duša dolazi u okruženje koje odgovara njenom ponašanju na Zemlji… puno svjetla, ukoliko je zemaljski život bio promjena u Ljubav, ili bez svjetla, kada je bio bez Ljubavi. A ovo novo okruženje utječe na osjećaj duše, što prema tome znači blaženo ili nesretno stanje. Blaženstvo bića koje prebiva u svjetlu, nezamislivo je za čovjeka na Zemlji, baš kao i stanje u kojem prebiva duša bez svjetla. To su muke koje ne mogu biti samovoljno okončane, i stoga u duši izazivaju očaj, budući je ona potpuno nesposobna promijeniti svoju situaciju. A ovo mučno stanje svojih duša sada sebi stvaraju bezbrojni ljudi na Zemlji kroz njihov način života, a Bog zna o njihovoj budućoj sudbini u onostranom, i On to želi otkloniti od njih, i opredijeliti ih za drugačiji način života, dok još ima vremena. Jer, na Zemlji je dovoljna volja (da stignu) do visine, koja im može donijeti snagu i milost da uprave svoj život drugim putanjama. Što u onostranom traje beskrajno vremena, može se u kratkom vremenu dogoditi na Zemlji… potpuna promjena razmišljanja, koju može ostvariti zemaljska patnja. Ovo je razjašnjenje za patnju koja je položena na čovječanstvo, ako ono stoji u potpuno naopakoj volji, i vodi zemaljski život koji za sobom neizbježno povlači ovo mučno stanje u onostranom.

AMEN