Bertha Dudde, br. 2092, 1 i 2 Listopada 1941
SVJETSKI DOGAĐAJ(I) …. DJELO I VOLJA …. POSLJEDICE ….
Božja volja vlada u Nebu i na Zemlji, a Njegova Ljubav i mudrost odlučuju što se događa na Zemlji kao i u onostranom. Sve je predodređeno, no uvjetovano od strane volje čovjeka, ukoliko se radi o zemaljskim događajima. Stoga je krivo vjerovati da bi ljudska samovolja mogla oboriti Božje zakone …. krivo je kad ljudi vjeruju da imaju utjecaj na zemaljske događaje.
Jer Božja volja mora prvo dati suglasnost, prije nego se ljudska volja može odraziti. A Bog isto daje Svoju suglasnost i ne sprječava ljudsku volju. No On onda svako događanje upravlja prema Svojoj volji. Te tako ljudi mogu potpuno slobodno misliti i postupati …. no što Bog ne želi, ne događa se, jer Njegova volja je presudna.
Tu spoznaju čovjek mora posjedovati da bi se potpuno bezbrižno prepustio Bogu …. on mora znati da na njega ne može doći ništa ako to nije volja Boga …. on mora znati da ono što na njega dolazi, nalazi svoje objašnjenje u Božjoj svemoći, Ljubavi i mudrosti i može mu služiti na blagoslov, te da volja bližnjih dakako indirektno može biti povod za zemaljsko uređenje života, no i pored toga ostaje rezervirano za Boga to kakve posljedice će ta ljudska volja za sobom povlačiti ….
(2 Listopada 1941) Ako je volja dobra, ona će biti u skladu sa Božjom voljom, jer onda su dobre sile te koje utječu na čovjeka, i to tako kako je od Boga željeno. Onda će se htjenje čovjeka uvijek izražavati tako da to odgovara onome što je Bog u svojoj mudrosti odlučio. Jer sve dobro je Božansko, ono je izražaj Božanske volje.
No nasuprot tome, loša volja teži onome što je usmjereno protiv Boga. Ali kako bi moglo biti izvedeno, čovjek se mora poslužiti silom, koja mu međutim dolazi od Boga …. životna sila, koja mu tek omogućuje izvedbu njegove volje. Posljedično tome, loše djelo može biti izvedeno tek onda ako Bog to dopusti, inače bi On morao skončati njegov život ako bi ga htio spriječiti …. Ili pak On druge događaje upravlja tako da je izvođenje takvog jednog djela nemoguće. No volja čovjeka tada se vrjednuje isto kao i izvedeno djelo.
Ipak ako Bog dopusti da čovjek svoje djelo sprovede u akciju, onda je to djelo jedan proces …. događaj u ljudskom životu, koji opet služi dušama za razvoj naviše …. Jer loše se više ne priznaje; isto tako može imati dobre odgojne posljedice tako što proizvodi odvratnost i pospješuje stremljenje ka dobrim postupcima i razmišljanju.
A Bog zna za posljedice svakog lošeg djela i dopušta ga zato što Njegova Ljubav i mudrost neprestano vrijede nesavršenim dušama, koje trebaju najrazličitija odgojna sredstva kako bi sazrjela …. On doduše dopušta loše, no On to nikako ne odobrava …. Njegovo slaganje ne može naći ono što je rođeno iz zle volje, no kako je On čovjeku dao slobodnu volju za vrijeme njegovog zemaljskog postojanja, on u toj volji ne može biti priječen.
A sprječavanje toga bilo bi kada bi mu bila oduzimana snaga za izvedbu njegove volje. A s druge strane, svjetsko događanje određeno je od vječnosti, jer posljedice svakog zlog djela Bog upravlja tako kako On to u Svojoj mudrosti prepoznaje kao blagotvorno za duše. A povod za to daje ljudska volja, no Bog to slaže prema Njegovoj mudroj procjeni. Tako da čovjek potpuno ne-sudjeluje u posljedici, iako se čini kao da ljudi sami određuju svjetsko događanje.
Božja mudrost to nikada ne dopušta, i u spoznaji toga čovjek treba dozvoliti da mu se događa sve, jer to je potrebno za njegovo duhovno stanje. On se ne treba buniti protiv svoje sudbine …. njemu itekako treba biti omraženo ono što prepoznaje kao nepravdu, nikada ne treba pozdravljati ono što je zla ljudska volja skrivila. No što god da se događa, on to mora promatrati kao poslano od Boga, Koji zlu volju ljudi, tj. njene posljedice, pretvara u školu duha.
Ako je čovjek dobar, tj. ako mrzi loša djela, onda njemu neće trebati bolna odgojna sredstva, a onda i sve teško i ono što se čini nepremostivo prolazi pored njega, bez da ga neobično dotiče. No rijetki ljudi su tako savršeni, da su potpuno lišeni krivice. Ta svijest treba činiti da podnose svoju sudbinu koja im je dodijeljena. Tek kad čovjek svoju volju potpuno preda Bogu, kad je se umirio u Bogu …. onda mu više nisu potrebna takva odgojna sredstva, i onda patnja i jad prolaze pored njega, a on jedva da obraća pažnju na događaje u svijetu ….
AMEN
