Bertha Dudde, br. 1892, 19 Travanj 1941
PATNJE SVJETSKOG DOGAĐAJA ČIN BOŽANSKOG MILOSRĐA…
Što je ljudima manje shvatljivo Biće (priroda) Božanstva, to nepojmljivije njima izgleda, da velika patnja koju oni moraju doživjeti i podnijeti nije kazna, nego ona mora biti gledana kao čin najvećeg milosrđa. Ovo je razumljivo tek onda, ako se uzme u obzir beskrajna Božja Ljubav… Ljubav, Koja sve želi privući i usmjeriti Sebi, a Koja nije prepoznata. Ona ne dopušta bićima pasti, i tako sprječava da se ljudi u svome sljepilu potpuno odvoje od Boga, Ona želi bića spasiti od mučne sudbine duša koje ostaju (ustrajavaju) odvojene od Boga, i stoga primjenjuje sredstvo, koje doduše izgleda okrutno, no koje uglavnom vodi tome da se ljudi sjedine s Bogom, Koji ih sada može opskrbiti mnogo veličanstvenijim, nego samo zemaljskom srećom i zemaljskim užicima… Bog je pripremio rajske miline za malobrojne koji Njega ljube i Njemu služe (1 Korinćanima 2:9). No, On nikada ne može ove miline okrenuti bićima, koja se drže daleko od Njega. A Bog žali (sažaljeva, ima samilosti) što Njegova stvorenja trebaju gladovati, što ne sudjeluju u vječnoj slavi. No, budući da se ljudi ne spremaju stupiti na put koji vodi k Njemu, onda On njima dolazi u susret, kucajući u patnji na njihova srca i tražeći pristup. Kako dugo su oni sad tvrdoglavi i ne žele čuti Njegov glas, to određuje i stupanj patnje ovih ljudi. Trenutno je duhovno stanje ljudi tako nisko, i stoga zahtijeva poduzimanje sasvim posebnih mjera od strane Vječnog Božanstva, da bi se postigla svrha. I tako Gospodar vodi ljude kroz svjetski događaj uzrokovan ljudskom voljom, tako da duša čovjeka kroz to može doći do duhovne zrelosti, iako tijelo mora trpjeti neizrecive teškoće. Jer, tijelo je propadljivo, duša međutim, prelazi u duhovno kraljevstvo. Patnje tijela će jednom završiti, no patnje duše ne završavaju smrću tijela. I stoga ono što izgleda kao okrutnost, Božje je dopuštenje, utemeljeno na Njegovoj beskrajnoj Ljubavi. Jer, kroz patnju čovjek može postići vječno blaženstvo; no on rijetko kreće na put k Bogu, dok god njegov zemaljski život prolazi u mirnoj jednoličnosti. U najvećoj nevolji, k Ocu u nebu se uzdiže molitva, i to zaista u duhu i u Istini. I tako Otac može i uslišiti molitvu, i poslati Svoju pomoć. A duša će uistinu jednom pjevati Bogu slavu i hvalu, što je kroz to On od nje otklonio najveću bijedu u onostranom. No čovječanstvo ovo ne poima, prije nego ono potraži razjašnjenje u velikoj Božjoj Ljubavi.
AMEN
