Bertha Dudde, br. 1857, 22 Ožujak 1941
PRIGOVOR KAKO JE BOŽJA RIJEČ ZAKLJUČENA
Izuzetno je pogrešna pretpostavka kako se Riječ Božja treba držati/smatrati zatvorenom/zaključanom i kako svako daljnje otkrovenje treba biti odbačeno kao (ili ‘jer je u sebi’) makinacija zlih sila. (Naime) i dobre i loše snage/sile pokušavaju utjecati na ljude. Sve dobre sile/snage (s)provode Božju volju, ali zle snage djeluju protivno/na-suprotno Božjoj volji.
Mračne sile, koje dolaze iz ‘srednjeg’ kraljevstva, vam nikada/nikako neće željeti i moći prenijeti dobre misli, pošto se nalaze u svom mračnom/zamračenom stanju, i još su pod vlašću Božjeg protivnika, čijem su dakle utjecaju izloženije nego pak utjecaju svjetlosnih bića. Ali čim ti neupućeni/neuki duhovi spoznaju/otkriju svoje sljepilo i prepuste se svjetlosnim bićima, i podrede se Božjoj volji, oni od tada na dalje predaju samo ono što su primili od tih svjetlosnih bić>a.
Ovo (u svezi nemogućnosti da mračna bića utječu na ljude na zemlji dobrim mislima, ovdje otkrovenjima!!) najprije mora biti razjašnjeno kako/tako da bi opovrgnuli/oborili pretpostavku/tvrdnju, kako se onostrane sile proizvoljno/samovoljno objavljuju/javljaju, tamo gdje su čovječanstvu poklanjana/dana ova Božanska otkrovenja. Gospodin Osobno je naučavao na Zemlji približivši/donijevši ljudima Svoju Riječ. Njegova volja je bila da se ta Riječ i zabilježi kako bi bila sačuvana za potomstvo/nadolazeće generacije. On je tôm Svojom Riječju ljudima objavio/najavio i djelovaje Svoga duha. Istovremeno im je i obećao kako će ostati/biti uz njih u Njegovoj Riječi do u (ili ‘kroz cijelu’) vječnost (Matej 28:20). On sâm je rekao: ‘Poslat ću vam Utješitelja, Duha istine (Ivan 15:26).’
Postoje mnoga mjesta u Knjizi nad Knjigama na osnovu kojih možete zaključiti da će Bog uvijek govoriti svojim ljudima, ali ne postoji ni jedna jedina Gospodinova izjava iz koje bi se moglo zaključiti kako je Njegova Riječ zaključana/zatvorena (ili ‘koja ukazuje na to da bi Njegovu Riječ trebalo smatrati zaključanom/zatvorenom’). Treba uzeti u obzir to da će Njegova Riječ zasigurno ostati nepromijenjena, baš kao i Evanđelje koje je Gospodin Osobno donio čovječanstvu. Ni jedna riječ tome ne smije biti dodana, ni jedna riječ oduzeta, tako da se time ne bi promijenio/iskrivio smisao Njegovih riječi. Ali to ne znači da su Njegova Riječ ili pak Njegova otkrovenja završena.
Ništa ne bi trebalo biti promijenjeno, ni jedna riječ dodana riječima koje je Gospodin jednom govorio na Zemlji. Ali ljudska mudrost je htjela mijenjati i poboljšavati te riječi. Riječ Božja se često iskrivi/unakazi od strane dobronamjernih ljudi u želji da se čovječanstvu učini razumljivijom. To je dovelo do toga da i sâmo od Njega najavljeno djelovanje Duha ne bude shvaćeno i tako/time ne bude priznato/spoznato. Znanje o tome da će Bog uvijek govoriti ljudima i da svi ljudi na Zemlji moraju pokušati slušati Njegovu Riječ koja je dana direktnim putem (ili ‘da je upravo slušanje Riječi Božje ‘uživo’ ono čemu bi čovjek na ovoj zemlji trebao stremiti’), je čovječanstvo u potpunosti izgubilo.
Umjesto toga, ljudi se ponajviše plaše baš ovakvog oblika očitovanja Božje volje. Bog im se približava (sa) Svojom Riječju, međutim, oni Ga više ne prepoznaju. Njegova pisana Riječ više ne živi u ljudima. Oni i dalje čitaju mrtvo slovo, ali više ne razumiju smisao. Nastupila/nastala je duhovna suša pošto je izvor Žive vode blizu presušenja (ili ‘bio zatrpan samim ljudima’).
Ali Bog se sažalio nad ljudima. Tako On opet/nanovo pušta (po)tok Žive Vode da izvire iz stijene, usred sve (te) divljine (Izlazak 17:6) . On pušta tok/mlaz žive vode da teče iz najunutarnijeg bića onih koji u žudnji za Njegovim slasnim osvježavajućim/kreposnim napitkom otvaraju svoja srca i uši da bi primili Njegovu Riječ. Time se ispunjava Sveto Pismo. Ali ako se Gospodin više ne bi objavljivao, i ako On više ne bi bio uz ljude, ili među njima, onda bi Gospodinova Riječ izgovorena za Njegova Zemaljskog hodočašća bila uzaludna/isprazna.
Stoga čovjek nema pravo smatrati Njegovo djelo(vanje) zaključenim. Ako to čini time samo potvrđuje svoje neznanje ili ne-poznavanje/ne-shvaćanje pisane Riječi.
On bi time mnoge najave djelovanja Božanskoga duha učinio nevažećim, čime ukazuje da ni sâmu Riječ ne shvaća na odgovarajući način. Iz toga proizlazi da i sâm pripada onim ljudima koji su u zabludi, a koji tu svoju zabludu žele širiti među drugim ljudima, dok čistu istinu ne prepoznaju i time ju bližnjima uskraćuju.
Ali Božja Ljubav je bezgranična i, ona uvijek daje i nikada se ne (is)troši. Božja volja stoga Sebe očituje kroz Njegovu Ljubav, dajući Svoju Ljubav tako da ju svatko tko je u Ljubavi i sam može primiti. Bog je Ljubav i Bog je Riječ. Tko god žudi za Božjom Ljubavlju i tko je primi, taj prima i Njegovu Riječ, i moći će je primati u (ili ‘i primat će je’) vijeke vjekova.
AMEN
