Bertha Dudde, br. 1806, 11 Veljača 1941
NOŠENJE KRIŽA U STRPLJENJU I PODLOŽNOSTI…
Čovjeku se otvaraju neograničene mogućnosti ukoliko je on spreman sebe oblikovati po Božjoj volji, ukoliko on stoga svjesno radi na svojoj duši. Od trenutka spoznaje da je njegova zemaljska svrha viša izgradnja njegove duše, njegov zemaljski hod je beskrajni niz prilika, gdje on kroz samonadvladavanje i aktivnu Ljubav prema bližnjemu može postići ovu duhovnu zrelost. I tako će njegov zemaljski život od tog trenutka nositi kušnje, u kojima se on treba dokazati… On mu također više neće prolaziti bez borbe, nego će upravo kroz borbu njegova volja biti očeličena i snaga povećana. Tako će mu život radije izgledati sastavljen od zapreka i nevolja, nego da se on može neometano predati životnim užicima. Ovi su prve hridi na kojima se njegov brodić života ne smije razbiti; on ga mora sigurnom rukom i u uvjerenom pouzdanju u Boga sprovesti oko svih hridina, jedino onda se on dokazuje i koristi priliku za duhovni razvoj naviše. Isus Krist Osobno je to učinio zadatkom svim ljudima, sa riječima: Tko Me želi slijediti, mora dobrovoljno uzeti na sebe svoj križ… On ne kaže da On njemu želi uzeti njegov križ, da ih on želi rasteretiti; on im objavljuje suprotno, da se sljedbeništvo Isusa sastoji u tome da se izdrži križ, kojeg On ljudima određuje. Neizreciva patnja koju je Isus Krist na Sebe uzeo, bila je iskupljenje za veliku krivnju grijeha čovječanstva. On je ponio Svoj Križ bez mrmljanja (gunđanja) i jadanja. Što je On podnio za čovječanstvo, na neki način je izbrisalo njegovu krivnju. Tko želi slijediti Isusa, isto tako mora ispaštati za grješno čovječanstvo, odnosno, podnositi patnju koju je čovječanstvo na sebe natovarilo kroz grijeh. Ljubav za bližnjega sada treba pokrenuti čovjeka da zbog grijeha ovoga podnese patnju, odnosno, da kroz patnju umanji krivnju grijeha, i tako bude iskupljujuće aktivan na Zemlji. A, čovjek pun Ljubavi će također stalno biti spreman za to, budući njegova duša zna o podjarmljenom položaju onih koji su zapleteni u veliku krivnju grijeha, i želio bi im pomoći. I stoga se svaki čovjek koji je u Ljubavi, ne buni protiv Božanske volje, ako mu ona određuje (nameće) križ, i sada njegov zemaljski život više ne prolazi u mirnom spokoju. On zna da za viši razvoj duše ne bi bilo pogodno postojanje bez borbe, pa se stoga on ni ne buni, čak ni ako mu križ izgleda nepodnošljiv. I stoga čovjek ne treba biti obeshrabren, ako je njegov život naizgled teži od onoga bližnjega, no Bog ne polaže na čovjeka težu sudbinu od one koju on može podnijeti, a Božja snaga je ta koja mu čini lakšim ovaj križ… To je priljev snage kojeg čovjek može svjesno izmoliti, koji međutim ipak također mora biti izmoljen… No onda svaki, naizgled još tako teški križ, više nije tako težak teret kao prije. Uzeti na sebe Kristov Križ znači bez mrmljanja i prigovaranja podložiti se svemu onome što Bog šalje na čovjeka. Jer, najmanji otpor dokida Božansku snagu, i čovjek se mora teško boriti, da on ostane pobjednik u životnoj borbi, i da već na Zemlji može biti izbavljujuće aktivan… On samo uvijek, u svakoj patnji, u križu koji mu je određen, mora prepoznati Božju Ljubav, koja bi čovjeka htjela dovesti do duhovnog savršenstva, i koja je najbrži i najsigurniji put da se, u svem strpljenju i podložnosti Božjoj volji, na sebe uzme križ i slijedi Božanskog Gospoda(ra) i Spasitelja.
AMEN
