Bertha Dudde, br. 1802b, 5 Veljače 1941  

POSLJEDICE NEPRIZNAVANJA BOŽANSTVA KAO BIĆA…  

Što je čovjek uporniji u svom gledištu da svemir otkriva prirodnu silu, a ne djelovanje jednog sasvim savršenog bića, utoliko više se duhovno u njemu nastoji osloboditi od te odvojiti od te sve-održavajuće sile, a volja za udaljavanjem umanjuje i dotok sile, tako da to duhovno ostaje nespašeno. Ne željeti priznati Božanstvo kao biće predstavlja odbijanje snage koju Bog želi prenijeti ljudima.  

Čovjek je izgubio svaki osjećaj srodnosti i pripadnosti Bogu, on je i pored svojeg ranijeg dugog zemaljskog prolaza (kroz materiju) još u najstrašnijoj odbojnosti prema Njemu; on Ga ne priznaje, zato što Ga njegov duh ne želi priznati, što onda nalazi svoj izražaj u potpuno krivom mišljenju o djelu stvaranja (svemiru, svijetu) i njegovom nastanku. Onaj tko se smatra potpuno nezavisan od stvaralačke sile, što znači, tko se ne osjeća usko povezan sa tom silom, on to i nije, kad si prokocka dotok snage koja kao rezultat ima duhovnu spoznaju.

Nijekati Boga mora za sobom povlačiti duhovno propadanje, pošto se čovjek uzoholi (tj. previše pouzda u sebe,) ako vjeruje da može potpuno nezavisno oblikovati svoj zemaljski život …. Božji će protivnik takve ljude neprestano podupirati, time što se trudi takve krive stavove još potkrijepiti i učvrstiti i time dakle čovjeka želi opredijeliti da se opire protiv mišljenja da Bog kao Biće upravlja svemirom i određuje sudbinu pojedinca. Takav čovjek dakle takvu misao doživljava kao teret i tlačenje, pa je zato odbija i vjeruje da se od Božanstva može osloboditi, ako Ga odbija. I on se iznova ogrješuje protiv Boga, jer ne koristi milost utjelovljenja kao čovjek, i dakle teško da može uspostaviti vezu sa Bogom, i time dakle uzaludno živi svoj zemaljski život.

AMEN