Bertha Dudde, br. 1776, 14 Siječanj 1941
PRAVIČNO RAZMIŠLJANJE I POSTUPANJE…
Pravedni se nikada neće trebati postidjeti svojega ponašanja, premda on time ne privlači uvijek priznanje od svojih bližnjih. Budući je pravednome načelo, za sve što on čini, moći preuzeti odgovornost naspram bližnjih, i također naspram Boga. Bog će uvijek odobriti njegovo ponašanje, ali ne i bližnji, budući oni žele priznati samo ono što njima donosi korist. Ali, ne može se uvijek izvući vlastita korist iz nekog pravičnog postupka, baš kao što bližnjemu iz toga ne proizlazi uvijek zemaljski blagoslov. No, pravedno razmišljanje duši služi u visokoj mjeri, jer pokazuje naklonost prema Istini, kao i volju za dobro. Jer jedino onaj tko želi dobro, također će pravičnu misao nazvati svojom vlastitom. Tako će svaki pravični postupak za sobom povući Božji blagoslov, onaj tko razmišlja pravedno, steći će Božji užitak, a bližnjemu će biti odobreno, ono što mu ponekad uskraćuje čovjek koji razmišlja nepravedno. Pravično postupati prema bližnjemu uvijek znači, njemu učiniti ili dati isto ono što čovjek priželjkuje sebi samome… Čovjek može biti dobro naučen (odgojen) pravednosti, tako da on od djetinjstva bude obavezan staviti svoje vlastite želje u pozadinu, te najprije ostvariti ono što je potrebno za dobro bližnjega. On mora kroz svoju Ljubav biti na to potaknut, i on se mora oduprijeti pribjegavanju takvim sredstvima, koja otvoreno mogu biti nazvana nepravednima. On uvijek mora postupati prema najboljem zakonu i savjesti. On ne smije dati prednost jednome ili drugome, nego mora tražiti Božansku podršku, onda će mu biti nemoguće učiniti nešto što se protivi pravednosti, i zbog toga se on također ne mora bojati zemaljske vlasti. Budući Onaj, Koji je ljudima dao takve zapovijedi, također će duh u čovjeku voditi u ispravno razmišljanje, tako da će on uvijek znati, što je pravedno, a što nepravedno, i što odgovara Božanskoj volji. I on će slijediti unutarnji glas, koji ga uistinu ispravno savjetuje.
AMEN