Bertha Dudde, br. 1602, 8 Rujan 1940
RASPOLOŽENJA… DEPRESIJE… DOKAZ LJUBAVI…
Ljudi ne obraćaju pažnju na različite nevidljive utjecaje koji sebe izražavaju kao različita raspoloženja i tako ne znaju da čak ni te struje nisu slučajne, da je ljudska naklonost/ćud prema tome samo rezultat njihovog stava spram Boga ili protivne sile. Posebice je čovjek koji trpi takva raspoloženja vidljivo zahvaćen od strane Božje Ljubavi, jer Bog se brine o čovjeku koji je u opasnosti zaboraviti Ga tako što vrši utjecaj na njegov temperament, kvari njegov užitak života i dopušta mu da bude zahvaćen od strane sveobuhvatne beznadnosti/utučenosti. I u mnogim slučajevima to je nevjerojatno blagotvorno, jer jedino u takvim vremenima će se misli ljudskog bića okrenuti ka njegovu Stvoritelju; jedino kada su sve svjetovne stvari izgubile njihovu vrijednost će se ljudsko biće prisjetiti njegove stvarne svrhe. Otud ljudi moraju doživjeti dane unutarnje borbe, dane kada postaju svjesni nevažnosti zemaljskog zadovoljstva. Uzrok ovoga ne mora uvijek biti aktualna nevolja i patnja, čovjekovo ‘mrgud’ (sumorno, mrko) raspoloženje može nastati iz-unutra njega samoga bez ikakvog razloga. I to je utjecaj bića (anđela čuvara) kojima su ljudi povjereni i koja su zabrinuta za spasenje njihovih duša i gorljivo čuvaju svaku kretnju ljudskog srca.
Postoji ozbiljan rizik da će čovjek koristiti svu njegovu snagu da bi izašao na kraj sa zahtjevima zemaljskog života; onda će oni intervenirati tako što će snažno onemogućiti njegovu žudnju za aktivnošću, za zadovoljstvima zemaljskog života, i čovjek će se posljedično osjećati depresivnim. I dobro je ako ljudsko biće dozvoli da bude pod utjecajem ovoga… ako u takvim vremenima to rezultira u časovima unutarnje refleksije oni neće nadoći ljudskom biću uzalud. Ipak ne slušaju svi ljudi ovo unutarnje opominjanje… Vrlo mnogo ih pokušava prigušiti njihove emocije u povećanom zadovoljstvu i uspijevaju, baš zato što je njihova volja uglavnom fokusirana na zemaljski život i oni nemarno/nepromišljeno ne zamjećuju takva raspoloženja, oni jedino smjeraju obnoviti staro stanje unutarnjeg zadovoljenja. Ljudsko biće ne bi trebalo prigovarati ako on doživljava dane u njegovu životu koji se čine teškima i nepodnošljivima a koji su čisto prouzročeni njegovim emocionalnim životom. Ljubav Božja mu je vrlo blizu, i takvi su časovi jednostavno način kako mu pomažu njegovi prijatelji u onostranom koji žele zaustaviti čovjeka da sebe ne izgubi u zemaljskom zadovoljavanju. Sve na Zemlji što izgleda kao da će ljudsko biće biti uskraćeno (ili ‘da će mu nečeg nedostajati’) je uvijek samo milosrdni dokaz Božanske Ljubavi, koja jedino može koristiti ova sredstva da bi usmjerila čovjeka na ispravan put, na put koji će ga voditi do vječne slave i potpuno kompenzirati zemaljskom djetetu sve što mu je trebalo nedostajati ili od čega je moralo odustati na Zemlji. Jer zemaljska zadovoljstva će prestati postojati dok će vječne slave ostati zauvijek, i ove jedine su za čim bi trebalo žudjeti na Zemlji.
AMEN
