Bertha Dudde, br. 1481, 19 Lipnja 1940
TJELESNI UŽICI …. STARAČKA SLABOST (BOLEŽLJIVOST) ….
Promatrati život samo iz perspektive onoga što je ugodno tijelu očigledna je lakomislenost. Težak je zadatak takvim ljudima objasniti istinsku svrhu zemaljskog života, jer oni nikada neće htjeti isključiti tjelesno uživanje i stoga će biti nepristupačni za druga shvaćanja i poduke, jer im je dovoljan sadržaj života koji se sastoji od zemaljskih užitaka. No buđenje čovjeka koji je u zabludi biti će užasno. Jer vrlo uskoro tijelo više neće biti doraslo zahtjevima zemaljskog života, ono će sa rastućom starošću spoznavati svoje slabosti i svoje fizičke nedostatke, i od tako visoko cijenjenog zemaljskog života ne preostaje više ništa što bi opstalo kad njegova vanjska forma, tjelesni omotač, počne biti nemoćan. On tad ipak mora uvidjeti da čak i najljepši zemaljski užici gube čar jednom kad tijelo više ne posjeduje mladenačku snagu. Tako da mu se i život tada mora činiti dosadan, prazan i beskoristan, dok god je on fokusiran samo na tijelo.
I opet je to dar milosti ako tijelo čovjeka sve brže ide prema propadanju, jer tek onda postoji nada da čovjek uspostavi vezu sa svojim duhom i kontaktira sile koje Ljubav-no pomažu tom čovjeku koji je tad već postao zamišljen, predstavljajući mu beskorisnost dotadašnjeg načina života i trudeći se pokrenuti ga na to da se ozbiljno pozabavi sa duhovnim, sa višim razvojem (napretkom) duše. I onda se čovjeku još pruža obilje prilika da potiskuje tjelesne žudnje ili se bori s njima, ako je voljan, tj. ako se podloži Božanskim zakonima i uvažava samo još tu volju.
No uvelike je veća zasluga ako se čovjek sa zemaljskim užicima bori još dok je mlad i pun životne radosti, jer utoliko prije dolazi do znanja, do spoznaje, jer tad je njegovo nastojanje u punoj slobodi volje postalo aktivno, on nije putem tjelesne nevolje bio prisiljen na odustajanje nego od tih radosti odustaje iz vlastitog poticaja, a za to će mu se duboko zahvaljivati kako njegov duh koji se tad može sjediniti sa sebi sličnim tako i njegova duša koja je poticana na drugačije razmišljanje i htijenje, jer samo ona zna o pravoj svrsi zemaljskog života i spoznaje užasnu nevolju nesavršenih duhovnih bića iščupanih iz ovog života, no ona (ta nevolja) čovjeku prvo mora biti stavljena pred oči ako bi da se može osloboditi od sile koja ga sprječava na putu prema gore ….
AMEN
