Bertha Dudde, br. 1408, 3 Svibnja 1940
PRIJEVREMENO UNIŠTENJE …. OSLOBAĐANJE DUHOVNOGA ….
(Matej 24:12)
Bezgranična zbrka razmišljanja čini da prevladavaju stanja bijede, kojima je korijen u pohlepi i diktaturi. A zapovijed Ljubavi je potpuno zanemarena. Demon je obuhvatio svijet, svi žude za posjedovanjem i ne libe se koristiti lukavštinu i zlobu da bi do toga došli. Nema iskrenih nastojanja koje čovjek slijedi …. nema pravednosti pred Bogom, a Bog nikada ne može dati svoj blagoslov za ono čemu svijet teži. Jer svijet teži samo zemaljskoj moći, ugodi i posjedu. A sve to je udio zloga, pa se zato čovjek i služi samo sredstvima zl(og)a, kao što su nasilje, laž, licemjerje i prevara ….
A Božja volja je da se u Ljubavi međusobno služi (jedno drugome), da se ništa ne prisiljava, nego moli i daje …. Ljudi trebaju živjeti u miru jedni pored drugih i svoje zemaljsko postojanje koristiti za to da se pobrinu za svoje duše. No kako da se misli na dušu, ako čovjek živi samo za zadobivanje zemaljskih dobara. On primjenjuje svu snagu kako bi umnožio materiju, a on bi nju trebao nadvladati, i duši oduzima tu snagu koja joj je potrebna za razvoj prema gore.
Užasna nevolja duše još se uvećava putem protupravnog zaposjedanja zemaljskog dobra, ako se ono zadobiva na nepravedan način. Jer duhovno u toj materiji buni se protiv duše koja je protupravno zaposjeda. Jer duhovno osjeća svu nepravdu, i njegovo negodovanje doslovno tlači dušu čovjeka, iako joj to ne dolazi jasno do svijesti. Uz to i nezrelo duhovno koje pri nasilnim razaranjima koja nisu po Božjoj volji, biva oslobođeno, pridružuje se tom duhovnom u materiji koje negoduje te tako isto opterećuju dušu.
Stoga protupravno stečeno dobro nikada neće moći donijeti blagoslov onima koji zanemaruju Božansku zapovijed Ljubavi i iz sebičnosti i koristoljublja se ogrješuju o nju. Bog je svakom djelu stvaranja odredio njegovo vrijeme, kako bi duhovno koje je u njemu doveo do zrelosti. Sve mjere od strane ljudi, koje dovode do nasilnog prijevremenog uništenja iz sebičnih razloga, su za osudu, jer one za posljedicu imaju oslobađanje duhovnoga u nezrelom stanju, što se na ljude odražava štetno, osim ako Bog ne štiti Svoje od utjecaja toga.
U jednom određenom vremenskom periodu taj će se utjecaj povećavati sve dok to nezrelo duhovno opet nije protjerano u novu vanjsku formu i ona njemu ponovo pruža mogućnost za sazrijevanje. No duša onoga koji je kriv za takav jedan prekid uslijed odsustva Ljubavi, to će jednom morati teško okajati, jer njen razvoj (te duše) je zadržavan i često potpuno doveden u pitanje. Zemaljsko vrijeme od nje nije korišteno za razvoj prema gore, nego samo za umnožavanje zemaljskoga …. za umnožavanje onoga što ga je držalo zarobljenim tokom beskrajnih vremena …. Duša se od toga ne oslobađa, nego to iznova žudi i to je njeno duhovno nazadovanje ….
AMEN
