Bertha Dudde, br. 1386, 20 Travanj 1940
ODREĐIVANJA PROVIDNOSTI SU BOŽANSKA VOLJA… GARANCIJA ZA NAJVIŠU ZRELOST…
Volja je Gospodnja da sve što živi sebe podredi Njegovim zakonima, posljedično tome ništa se ne može dogoditi što nije u skladu sa Božanskom voljom sve dok se to tiče događaja koji od strane Providnosti afektiraju čovjeka u svrhu unutarnjeg doživljaja. Volja ljudskog bića se ne može nikada suprotstaviti Božanskoj volji, on neće nikada uspjeti u poništavanju ili mijenjanju onog što je Bog odredio, jer takvo nešto nije unutar njegove moći (Matej 5:36). Volja ljudskog bića se mora uskladiti sa time, on se učinkovito mora složiti čak ako to ne korespondira sa njegovom voljom, budući ova prisila predstavlja njegovu garanciju da bude u stanju ostvariti najviši cilj, to jest, njemu je na taj način dana svaka prilika spram višeg razvoja… Unatoč tome, da li se on time okoristi ili ne potpuno zavisi o njegovoj volji. Ali da je ljudsko biće bilo sposobno oblikovati svoju vlastitu sudbinu ova garancija mu ne bi bila dana, jer on nema ideje o tome što njegov duh potrebuje i na koji ga način može osloboditi. Prema tome, Bog Osobno odlučuje sudbinu svake pojedinačne osobe i uređuje ju tako da se Njegova volja ne može osujetiti zbog nedostatka razumijevanja ili buntovničke volje. I tako Božanski Stvoritelj demonstrira sa Njegovim zakonima naj-ljubav-niju brigu za Njegove žive tvorevine; Njegova mudrost prepoznaje stanje svakog pojedinca i On uvijek smjera podariti svima najbolja moguća sredstva kroz određivanja Providnosti koja osiguravaju duhovni napredak.
Činjenica da toliko puno mogućnosti ostane neiskorišteno nije zbog volje Stvoritelja nego je u potpunosti zahvaljujući ljudskom biću ako on obraća premalo pažnje na njegov unutarnji život. Ipak ovoj bi osobi također mogao biti podaren drugačiji život ali on ga nikada ne bi iskoristio za dobrobit njegove duše, prema tome on nikada ne treba smatrati da je nezrelo stanje njegove duše rezultat njegove zemaljske sudbine… Jer čak da mu je Bog dao slobodu da oblikuje njegovu vlastitu sudbinu on bi ostao na istom stupnju budući njegova volja ne stremi ka usponu. Isto važi za one entitete koji, u potpunom posjedu njihove volje, nastanjuju svijet onostranog i koji su prema tome oslobođeni od svakog zemaljskog tereta. Oni su, također, predmetom izvjesnog zakona kojem se moraju podrediti. Ako su savršeni, oni mogu jedino željeti ono što je Božja volja… A u stanju nesavršenstva, sudbina bića u onostranom je, kao i u zemaljskom životu, njima dodijeljena tako da će navjerojatnije doprinijeti spram dušina pročišćavanja, realizacije i napretka. Još jednom, Božanska volja se primjenjuje, i još jednom je ostavljeno na njima da sebe podrede, to jest, njihovu volju, Božanskoj volji ili da joj se odupru, ali oni nikada ne mogu promijeniti ovu volju ili ju učiniti neučinkovitom. Jedna volja vlada sv(akim)e… Sve što sebe podredi ovoj volji samo od sebe (ili ‘bez prisile’) je iskupljeno… ipak prokleta su ona bića koja se žele protiviti Božanskoj volji… Jer ova će namjera jedino završiti sa njihovom propašću. Božanska se volja ne može nikada isključiti. Čak gdje je ljudska volja na djelu i ostvaruje stvari koje su protivne Božanskoj volji, to je jedino sa Božjim dopuštenjem da to ljudsko djelo uspije kako bi se na taj način donijela pomoć duši u duhovnoj nevolji, s obzirom da se nikada ništa ne bi moglo dogoditi što bi bilo potpuno protiv Njegove volje. Jer Njegova mudrost, ljubav i svemoć odlučuju sve što se događa… A ova mudrost, ljubav i svemoć jedino žele što je najbolje za svako od Njegovih stvorenih bića… I prema tome je nemoguće za ijedno biće da se suprotstavi ovoj volji. Jedino je oblikovanje njegove duše ostavljeno biću da se njime samo pozabavi (ili ‘rukovodi’; ili ‘nadgleda’)… Ovo ni najmanje nije prisiljeno od strane Stvoritelja, i tako biće može koristiti svoju slobodnu volju u skladu sa njegovim vlastitim nahođenjem.
AMEN
