Bertha Dudde, br. 1357, 27 Ožujak 1940
PODUKA… ZAŠTITA OD OBMANJUJUĆIH UČENJA… DUH BOŽJI…
Redovita razmjena misli od Duha duhu, je trajna poduka čovjeka, čije znanje još pokazuje nedostatke, a koji će jednom morati biti sposoban nastupiti podučavajući u zemaljskim krugovima. Svijet onostranog je još uvijek zatvoren ljudima, jer je tek slabo (nedovoljno) mogao posredovati najčišću Istinu. Čovjek je doista uvijek nastojao podići veo, koji je nad tim rasprostrt Božjom mudrošću, pretresati i istraživati stvari koje ga zanimaju, ali tek rijetko su ovi napori imali za temelj žudnju za Čistom Istinom, poriv da spoznaju Božansko djelovanje, nego je takvim istraživanjima poticaj radije bio određena zemaljska radoznalost, te zbog toga ni učinci nisu uvijek bili slobodni od pogreške (obmane). Jer čovjek, čija je radoznalost utemeljena u zemaljskim osjećajima, vrlo lako potpadne pod opasnost da bude iskorišten od protivničke strane za širenje obmana; jer sve što čovjek voli (je sklon) čuti, protivničke sile mu polažu misaono u svijest. Tako će i zaključci ili posljedice uvijek odgovarati onome što je čovjek zamislio (pretpostavio)… a ove ideje opet više ili manje odgovaraju Istini, ovisno o tome da li u čovjeku prevladava žudnja za Istinom o duhovnim stvarima ili je tek vrlo malo prisutna. Ako je ipak započela stalna komunikacija s duhovnom snagom… ako je čovjeku, kroz njegov način života, uspjelo u sebi probuditi Božanski Duh, tako da On sada podučava čovjeka, tada ovo buđenje Božanskog Duha u čovjeku, već pretpostavlja najdublju žudnju za Istinom, te dozivanje dobre duhovne snage, molitva za Božji blagoslov i milost, zemaljsko dijete koje prima sada štite od svake obmane, a onda i rezultati takve redovite poduke odgovaraju Istini, i sada se na ovoj može sigurno graditi, i svaki tok misli ima u njoj svoje ishodište. Čovjek je doista vrlo lako u opasnosti da podbaci, odnosno… da uzima u obzir svoje želje, a ove želje također ponekad mogu poprimiti zemaljski ton, ali onda se Božji Duh u čovjeku neće nikako, ili će se jedino pod velikim poteškoćama izražavati (očitovati), i kroz to odmah iznova zemaljsko dijete dovesti na pravi put, međutim, Božji Duh se ne može nikada svjesno izgubiti u obmani, i čovjek, koji želi (namjerava) služiti Bogu Gospodu, neće nikada napustiti svoju žudnju za Istinom zbog samoljublja, i posvetiti se primanju ili zapisivanju neistine… Jer čovjek, kojem je postavljen takav zadatak, toga je potpuno svjestan; njegovo nastojanje je jedino duhovna korist bližnjih, i tako Božji Duh u čovjeku odbija donijeti obmanu u svijet. I otuda će čisto duhovna veza od Zemlje do onostranog, biti najsigurnija zaštita protiv obmanjujućih učenja, jer tko je u ovoj vezi, traži Istinu, a davatelj je također nositelj Istine, budući da tražitelj Istine uvijek privlači samo takve kao duhovne učitelje. Prema tome, ništa neistinito ne nalazi pristup u ovaj krug, jer sama žudnja za Istinom stvara granice, koje jedno prijetvorno (neiskreno, lažljivo) biće ne može prekoračiti. Dok god je nastojanje čovjeka koji biva podučavan, služiti jedino Bogu i Istini, dok god čovjek jedino nastoji primiti Božansku milost i kroz to sazrjeti u tijelu i duši, dok god ga nikakav uspjeh ne potiče svoje primljene darove zemaljski procjenjivati, nego ga jedino motiv Ljubavi prema Bogu i prema bližnjemu određuje da uspostavi taj spoj sa onostranim, tako dugo će i Davatelj onoga što čovjek prima, biti Bog Osobno, i onda svaki rezultat Čista Istina.
AMEN