Bertha Dudde, br. 1133, 11 Listopada 1939
PODRŠKA DUŠI …. BEZ NJE TEŠKA BORBA ….
Duša se bori za oslobođenje, i borba nije laka. Stoga ti Gospodar pruža svu podršku, i ako je duša voljna, ona i osjeća pomoć pa iz toga izvlači najveću korist. Ali duša koja se buni mora voditi sama borbu protiv neprijateljskih snaga i stoga se nalazi u najvećoj nevolji. A tada, da bi se slomio njen otpor i da bi se omekšala volja takve duše, Gospodar joj nameće patnje i ispite svake vrste s namjerom povoljnog djelovanja i slabljenja otpora. I stoga baš ljudi koji žive u neprestanom otporu prema Milosti koja im pritječe često imaju tešku zemaljsku sudbinu koja se izražava na različite načine.
Nerijetko se događa da su sva nastojanja onostranih duhovnih bića da pomognu ovim dušama odbijana i da čovjek dakle vjeruje da bez ikakve duhovne pomoći može upravljati životom …. da očigledno odbacuje sva upozorenja putem kojih mu može biti pružena pomoć, i da kad mu se ponudi Božanska Riječ nije baš da zahvalno skače od sreće, jer je po njegovom mišljenju sve Božansko pre-visoko i time još predaleko udaljeno da bi Se Ono sa čovjekom na Zemlji moglo povezati. Tako da takvi ljudi svaku direktnu pomoć isključuju, i pojam Milosti njima je nerazumljiv, u slučaju da ga na svoj svakodnevni život primjenjuju.
Samo neposredan duhovni doživljaj oslobađa ih ovog krivog uvjerenja, pa opet, upravo takvi ljudi biti će previše trezvenog razmišljanja da bi htjeli priznati nadosjetilno djelovanje, i oni po kratkom postupku radije odbacuju sve nego da bi htjeli provjeravati. Pa će takva duša biti u nezavidnom položaju pošto niti sa jedne strane ne želi prihvatiti pomoć a pored toga i osobno posjeduje preslabu vjeru da sama sebe poveže sa duhovnom snagom. Takvi se na Zemlji bore i trude se svoja uvjerenja predstaviti kao jedina ispravna, a to užasno tereti dušu, jer je njena teška borba na Zemlji bez ikakvog uspjeha i teško da će biti oslobođena iz svoje mučne pozicije.
Pomoći takvoj jednoj duši izuzetno je teško, jer ona ne priznaje ništa osim onoga što može vidjeti i osjetiti, pa ni očigledan dotok Božanske Milosti …. te je shvatljivo da se ona na taj način niti ne izlaže dotoku takve Milosti i ponovo ostaje u istom mraku duha sve dok čovjek ne postane mek i popustljiv pa pruženu Milost voljno uzme iz Očeve ruke, što je i jedini način da se iskusi pomoć za izlazak iz potrebitosti i nevolje ….
AMEN
